Karlova\u010dki mirovni ugovor (1699.) donio je brojne promjene na prostorima evropskog dijela Osmanskog carstva. One su se manifestirale u velikim teritorijalnim gubicima, te razli\u010ditim dr\u017eavnim i dru\u0161tvenim sferama \u017eivota. Posebno se to osje\u0107alo u pograni\u010dnim mjestima. Umjesto dotada\u0161njih vojnih planova o teritorijalnom \u0161irenju Carstva na prostorima zemalja srednje Evrope, nove okolnosti tjerale su osmanske vlasti da iz ofanzivnog pre\u0111u u defanzivni polo\u017eaj. Ovakva promjena stanja imala je direktnog uticaja i na Bosanski ejalet. Odlukama mirovnog ugovora u Srijemskim Karlovcima, Bosanski ejalet je ostao bez teritorija na prostorima Like, Korduna i Dalmacije.<\/p>\n\n\n\n
Iako se u XVII stolje\u0107u ova osmanska pokrajina grani\u010dila jednim dijelom sa teritorijama Habzbur\u0161ke monarhije i Mleta\u010dke republike, ta grani\u010dna linija je od 1699. godine znatno pro\u0161irena. Drugi va\u017ean element koji je uticao na cjelokupno stanje Bosanskog ejaleta prvih decenija XVIII stolje\u0107a bio je dolazak relativno velikog broja muslimanskog stanovni\u0161tva sa prostora koji su pripali \u010dlanicama Svete lige (Habzbur\u0161kaoj monarhiji i Mleta\u010dkoj republici). Po nekim procjenama bilo je oko 130 000 izbjeglica sa prostora Ugarske, Slavonije, Like i Dalmacije. U promjeni odnosa politi\u010dkih i vojnih snaga na terenu, ovo je bio jo\u0161 jedan od dodatnih elemenata i na ja\u010danju svijesti doma\u0107eg stanovni\u0161tva, prije svega islamske vjere. Bosanski ejalet u narednim decenijama XVIII stolje\u0107a ne \u010deka pomo\u0107 iz Istanbula.<\/p>\n\n\n\n
On samo preduzma odre\u0111ene odbrambene mjere u cilju uspje\u0161nijeg suprotstavljanja napadima oru\u017eanih snaga susjednih dr\u017eava. Bo\u0161njaci su ve\u0107 tada osje\u0107ali potrebu da se na vrijeme pripreme i oslone na vlastite snage. U tome im je dobra pouka bio Be\u010dki rat (1683 – 1699.), gdje su svi oni koji su o\u010dekivali pomo\u0107 centralne osmanske vlade u dobroj mjeri bili uskra\u0107eni za tra\u017eenu pomo\u0107. Zato su ve\u0107 prvih godina XVIII stolje\u0107a zapo\u010deli obnavljanje brojnih starih fortifikacionih objekata, te gradnju novih du\u017e pograni\u010dnih mjesta. U narednim decenijama vojno se osposobljavaju i u unutra\u0161njosti Bosanskog ejaleta. Uporedo sa tim do\u0161lo je i do osnivanja novih kapetanija. Poslije Karlova\u010dkog mira u Bosni je preostalo 12 kapetanija. Me\u0111utim, u XVIII stolje\u0107u osnovano je novih 28. Od toga je samo izme\u0111u 1699. i 1718. godine formirano 13 i to skoro u cijelosti du\u017e pograni\u010dnih mjesta. Sjedi\u0161ta novoformiranih kapetanija bila su: Onogo\u0161t, Klobuk, Stolac, Po\u010ditelj, Mostar, Ljubu\u0161ki, Rog, Duvno, Stara Ostrovica, Kozarac, Koba\u0161, Bosanski brod i Vranduk. Godine 1711. ukinuta je Ro\u0161ka, a u austrijsko – osmanskom ratu 1716 – 1718. godine i Brodska kapetanija. Tako su poslije Po\u017eareva\u010dkog mira (1718.) u Bosni preostale 23 kapetanije. No, u narednom periodu dolazi do formiranja novih 11 kapetanija sa sjedi\u0161tem u: Glamo\u010du, Kupresu, D\u017eiski Sani (Sanski Most), Doboju, Te\u0161nju, Grada\u010dcu, Tuzli, Zvorniku, Novom Pazaru, Klju\u010du kod Gacka i Kola\u0161inu. Do sredine XVIII stolje\u0107a, pored postoje\u0107ih, formirane su jo\u0161 \u010detiri kapetanije: u Prijedoru, Petrovcu, Maglaju i Tari. Iz navedenog se vidi da je cio prostor Bosanskog ejaleta bio prekriven kapetanijama koje su sa postoje\u0107im vojnim utvr\u0111enjima predstavljale odbrambenu ki\u010dmu Bosne. No, sami za sebe, vojni objekti ne bi imali toliki zna\u010daj da se na njihovom \u010delu nisu nalazili pojedinci i cijele porodice koje su predstavljale elitni dio bo\u0161nja\u010dkog dru\u0161tva.<\/p>\n\n\n\n
Me\u0111u poznatijim kapetanskim porodicama bili su: Ahmedbegovi\u0107i, Akbabi\u0107i, Arnautovi\u0107i (kasnije poznatiji po prezimenu Krupi\u0107i), Begovi\u0107i, Be\u0161irevi\u0107i, Ceri\u0107i, \u010ceki\u0107i, \u010ciri\u0107i, Ferhadpa\u0161i\u0107i – Sokolovi\u0107i, Fidahi\u0107i, Firdusi, Grada\u0161\u010devi\u0107i, Had\u017eiali\u0107i, Ibrahimpa\u0161i\u0107i, Jakirli\u0107i, Kapetanovi\u0107i, Kulenovi\u0107i, Kulinovi\u0107i, Ljubun\u010di\u0107i, Mu\u0161ovi\u0107i, Osmanpa\u0161i\u0107i, Pa\u0161i\u0107i, Resulbegovi\u0107i, Rizvanbegovi\u0107i, \u0160ari\u0107i, Tasovac, Uzeirbegovi\u0107i i Vu\u010dijakovi\u0107i. Naro\u010dito su zna\u010dajnu ulogu imale pojedine li\u010dnosti iz ovih porodica. Me\u0111u takvima su: Ali – beg Ceri\u0107 koji je 1717 . godine uspje\u0161no odbranio Bosanski Novi, kojeg je sa ve\u0107im vojnim snagama napao grof Ivan Dra\u0161kovi\u0107. U prvim decenijama XVIII stolje\u0107a posebno je bio cijenjen i poznat Osman-beg Be\u0161irevi\u0107. On je od 1690. do 1727. godine bio na polo\u017eaju ostro\u017ea\u010dkog kapetana. U tom periodu je uspje\u0161no organizirao odbranu i u dva rata (be\u010dkom 1683-1699. i onom 1714-1718.) odbranio povjerenu mu kapetaniju od brojnih napada austrijske i mleta\u010dke vojske. Njegova kapetanija obuhvatala je: Ostro\u017eac, Bilu Stinu, Cazin, \u0160tuli\u0107, Pe\u0107igrad, Veliku i Malu Kladu\u0161u, Podzvizd, Furjan, Dre\u017enik, Cetin i Sv. Juraj.<\/p>\n\n\n\n
Istovremeno je u drugom kraju Bosanskog ejaleta na prostoru Hercegova\u010dkog sand\u017eaka sli\u010dnu ulogu i zna\u010daj imao njegov imenjak, trebinjski kapetan Osman-aga Resulbegovi\u0107. On je od 1712. do 1728. godine bio najzna\u010dajnija li\u010dnost ne samo povjerene mu kapetanije, nego i \u0161ireg dijela Hercegova\u010dkog sand\u017eaka. O tome nam govore brojni dokumenti iz Dr\u017eavnog arhiva u Dubrovniku, te neki do sada objavljeni radovi. Za razliku od Osman-bega Be\u0161irevi\u0107a, Osman-aga Resulbegovi\u0107 je pored podizanja novih i ja\u010danja postoje\u0107ih fortifikacionih objekata veliku pa\u017enju posve\u0107ivao dru\u0161tvenom i privredenom razvoju ovoga kraja. Zbog ste\u010denih zasluga imenovan je u zvanje pa\u0161e. No, zbog nekih nezakonitih odluka u vezi s trgovinom, vlada Dubrova\u010dke republike optu\u017eila ga je Visokoj Porti. Zbog toga je bio smijenjen sa polo\u017eaja. Naslijedio ga je najstariji sin Ibrahim, a zatim i unuk Sulejman. Tokom cijelog XVIII stolje\u0107a njihovi nasljednici bili su na \u010delu trebinjske kapetanije. Tako je u \u0161irem podru\u010dju porodica Resulbegovi\u0107 bila jedna od najuglednijih i najmo\u0107nijih u ovom dijelu Hercegovine, a samim time i Bosanskog ejaleta.<\/p>\n\n\n\n
Poznati ratnik koji je svoje vojni\u010dko znanje pokazao kako u odbrani Bosne tako i na drugim frontovima daleko od Bosanskog ejaleta bio je banjalu\u010dki kapetan Mehmed-beg Ferhadpa\u0161i\u0107-Sokolovi\u0107. Du\u017enost kapetana banjalu\u010dke kapetanije obavljao je od 1708. do 1736. godine. U tom periodu u\u017eivao je veliki autoritet ne samo za vojna, nego i druga pitanja. Godine 1736. oti\u0161ao je sa odredima sultanove vojske iz Bosanskog ejaleta da ratuje protiv Rusije. Zajedno sa njim bile su i mnoge tada\u0161nje ugledne li\u010dnosti, kao \u0161to su: kli\u0161ki sand\u017eak-beg Mehmed-beg Dugali\u0107-Malko\u010d, Rustem-beg \u0160ahinpa\u0161i\u0107, Avdi-beg i Husein-beg, unuci Mehmed-pa\u0161e Kor\u010de, Zvorni\u010danin Abdizaim-beg D\u017eaferzaimbegovi\u0107, tuzlanski kapetan Dervi\u0161-Hasan-beg Osmanbegovi\u0107, ljubu\u0161ki kapetan Ali-beg Had\u017eali\u0107, te mnogi drugi. Njih je predvodio tada\u0161nji hercegova\u010dki sand\u017eak-beg Be\u0107ir-pa\u0161a \u010cengi\u0107. U bici protiv ruske vojske kod Ozije (O\u010dakova), 14. jula 1737. godine zarobljen je i pogubljen sa mnogim istaknutim li\u010dnostima. Po svom teritorijalnom opsegu, ali i geostrate\u0161kom zna\u010daju, jedna od najve\u0107ih i najzna\u010dajnijih kapetanija Bosanskog ejaleta bila je Stara Ostrovica.<\/p>\n\n\n\n
U XVIII stolje\u0107u njeni kapetani bili su iz porodice Kulenovi\u0107. Prvi poznati kapetan iz ove porodice bio je Salih-aga. Njegov ugled i uticaj bio je izuzetno veliki u prvim decenijama iza Karlova\u010dkog mirovnog ugovora. On je u periodu izme\u0111u 1699. i 1722. godine obavljao du\u017enost ne samo ostrovi\u010dkog kapetana, nego i zadarskog emina (1707.). Upravo nam ovaj primjer govori da su kapetani obavljali ne samo vojni\u010dke nego i druge, vrlo \u010desto i zna\u010dajne privredne poslove. Po nare\u0111enju bosanskog beglerbega Abdulah-pa\u0161e Muhsin-zadea, zbog nekih ranijih propusta, 1722. godine pogubljen je zajedno sa biha\u0107kim kapetanom Mustafa-pa\u0161om. Na polo\u017eaju ostor\u017ea\u010dkog kapetana naslijedio ga je sin Mahmud-beg. On \u0107e tu du\u017enost obavljati dobro i savjesno. U me\u0111uvremenu se pokazao kao sposoban vojni zapovjednik. To \u0107e posebno do\u0107i do izra\u017eaja u austrijsko-osmanskom ratu 1737-1739. godine. Te 1737. godine je od austrijske vojske uspje\u0161no odbranio Staru Ostrovicu. Zbog ste\u010denih zasluga unaprije\u0111en je u \u010din pa\u0161e . U tom zvanju u\u010destvovao je i u ratu protiv Perzije. U jednoj od brojnih bitaka protiv perzijske vojske poginuo je kod Hamadana 1744 . godine. Salih-aga i sin mu Mahmut-pa\u0161a Kulenovi\u0107 su u prvoj polovini XVIII stolje\u0107a najvi\u0161e doprinijeli izgradnji D\u017eisri Kebira (Kulen Vakufa), Havale i palanke \u010covka. Tako\u0111er su inicirali i brojne druge gra\u0111evinske radove. To je doprinijelo pro\u0161irenju i uve\u0107anju Stare Ostrovice i Ora\u0161ca. Njihov veliki doprinos bio je i u podizanju brojnih ku\u0107a, najvi\u0161e u ruralnim podru\u010djima, te podizanju \u010detiri d\u017eamije u Staroj Ostrovici, D\u017eisri Kebiru, Havali i Oracu, koje su se prozvale imenom tada\u0161njeg sultana Ahmeda III.<\/p>\n\n\n\n
Me\u0111u istaknutijim li\u010dnostima i ujedno ostro\u017ea\u010dkim kapetanima iz porodice Kulenovi\u0107 bio je Had\u017ei Ibrahim-beg. On je du\u017enost ostro\u017ea\u010dkog kapetana obavljao od 1783. do 1792. godine. U novom austrijsko-osmanskom ratu 1788-1791. godine uspje\u0161no je odbranio ovaj dio Krajine. Naslijedio ga je Mehmed-beg, u narodu poznatiji pod imenom Kulin-kapetan. On \u0107e kapetansku du\u017enost obavljati do 1806. godine. Ove li\u010dnosti, koje su pripadale vode\u0107im vojnim zapovjednicima ne samo Bosanske krajine nego i Bosanskog ejaleta u XVIII stolje\u0107u, zaslu\u017euju da se temeljitije istra\u017ee i da im se da ono mjesto koje im pripada u historiji ove zemlje. Me\u0111u kapetanijama koje su osnovane poslije Karlova\u010dkog mira (1699.) bila je i grada\u010da\u010dka. Interesantno je primijetiti da su dvojica njenih kapetana Mehmed i sin mu Osman bili na \u010delu ove kapetanije vi\u0161e od \u0161est decenija. To znamo iz podatka da je Mehmed-kapetan obavljao du\u017enost grada\u010da\u010dkog kapetana u vremenskom periodu ne\u0161to prije 1749. do iza 1781. godine, te da je njegov nasljednik i sin Osman-kapetan ovu du\u017enost obavljao do 1812. godine. Novija znanstvena istra\u017eivanja donekle korigiraju podatak o vremenu kapetovanja Mehmed-kapetana. Na ni\u0161anu ovoga kapetana vidi se da je \u017eivio do hid\u017eretske 1169. (1755\/56.) godine. Po mi\u0161ljenju dr. Husnije Kamberovi\u0107a, od tada pa do iza 1781. godine vjerovatno je tu du\u017enost obavljala druga li\u010dnost iz porodice Grada\u0161\u010devi\u0107, \u010dije ime je do sada nepoznato.] U toku obavljanja kapetanske du\u017enosti, oni su dosta doprinijeli ne samo vojnom ja\u010danju kapetanije, nego i privrednom razvoju cijelog ovoga kraja. U \u017eelji da se \u0161to vi\u0161e obradi plodno zemlji\u0161te u slabo naseljenoj Posavini, ovi kapatani su sa strane dovodili radnu snagu na nenaseljena imanja.<\/p>\n\n\n\n
U tome je posebno veliki udio imao Osman-kapetan, otac vo\u0111e Pokreta za autonomiju Bosne, grada\u010da\u010dkog kapetana Husein-bega Grada\u0161\u010devi\u0107a. Vremenom su grada\u010da\u010dki kapetani iz porodice Grada\u0161\u010devi\u0107a postali vlasnici velikog broja \u010diftluka i \u010diftlu\u010dkih ku\u0107a. Polo\u017eaj i bogatstvo u\u010dinili su ne samo kapetane nego i druge \u010dlanove njihove porodice izuzetno mo\u0107nim i uticajnim kako na prostorima Posavine tako i u drugim dijelovima Bosanskog ejaleta. To je posebno do\u0161lo do izra\u017eaja u drugoj polovini XVIII i prvim decenijama XIX stolje\u0107a .<\/p>\n\n\n\n
Me\u0111u zna\u010dajnijim kapetanskim porodicama bili su i zvorni\u010dki Fidahi\u0107i. Oni su dali vi\u0161e li\u010dnosti koje su obavljale ne samo kapetansku nego i druge du\u017enosti. Vjerovatno je najistaknutija li\u010dnost ove porodice bio Mehmed. On je kao zvorni\u010dki kapetan u\u010destvovao u poznatom Banjalu\u010dkom boju (04. 08. 1737.) kao vojni zapovjednik. Zbog ste\u010denih zasluga od sultana Mahmuda I (1730-1754.) dobio je zvanje gazije, a zatim je imenovan i na polo\u017eaj zvorni\u010dkog sand\u017eak-bega. Veliki uticaj imali su i drugi zvorni\u010dki kapetani iz porodice Fidahi\u0107-Abdullah i Mehmed II. Na \u010delu ove kapetanije bili su u drugoj polovini XVIII stolje\u0107a. Me\u0111u uva\u017eenijim li\u010dnostima Bosne XVIII stolje\u0107a bili su i tuzlanski kapetani Dervi\u0161 Hasan-beg, te njegovi sin i unuk, koji su bili i nasljednici na du\u017enosti tuzlanskog kapetana, Dervi\u0161 Ahmed-beg i Sulejman-beg Osmanpa\u0161i\u0107. Po mi\u0161ljenju Hamdije Kre\u0161evljakovi\u0107a, bili su potomci bosanskog namjesnika Topal Osman-pa\u0161e. Tuzlanska kapetanija je u XVIII stolje\u0107u ubrajana me\u0111u zna\u010dajnije i bogatije. I to je spomenutim li\u010dnostima davalo jo\u0161 ve\u0107i zna\u010daj i ugled u dru\u0161tvu vode\u0107ih li\u010dnosti Bosne. Jedna od novoosnovanih kapetanija poslije Karlova\u010dkog mira bila je i Onogo\u0161tska. Nalazila se na prostoru dana\u0161njeg Nik\u0161i\u0107a i njegove okoline. U ovaj grad su se zadnje decenije XVII i prvih godina XVIII stolje\u0107a naselile izbjeglice iz (Herceg) Novog, Risna i Tivta, koje je u Be\u010dkom ratu (1683-1699.) zauzela mleta\u010dka vojska. Zajedno sa starosjediocima ovi novi naseljenici su za relativno kratko vrijeme uz pomo\u0107 dr\u017eave ovo mjesto pretvorili u ve\u0107i dru\u0161tveni i privredni centar. Tako\u0111er su izgradili i tvr\u0111avu. Sve je to doprinijelo da osmanske vlasti ne\u0161to prije 1703. godine donesu odluku o formiranju Onogo\u0161tske kapetanije<\/p>\n\n\n\n
Njeni prvi kapetani bili su, po predanju, neki Kumrija, odnosno, po drugoj verziji, Salih-beg Danovi\u0107. Kada je u pohod na crnogorske nahije 1714. godine po\u0161ao bosanski namjesnik Numan-pa\u0161a \u0106uprili\u0107, u toku vojnih djelatnosti sa pobunjenim Crnogorcima istakali su se Mu\u0161ovi\u0107i. Zbog ste\u010denih zasluga Numan-pa\u0161a im je dao Onogo\u0161tsku kapetaniju na upravu. To je u narednim godinama dovelo do otvorenog rata porodica Danovi\u0107 i Mu\u0161ovi\u0107. Na kraju su kao pobjednici iza\u0161li Mu\u0161ovi\u0107i. Najpoznatiji \u010dlan ove porodice bio je Hamza-kapetan. Du\u017enost onogo\u0161tskog kapetana obavljao je izme\u0111u 1758. i 1775. godine. Njegovi nasljednici bili su Salih-aga i Be\u0107ir-kapetan. Svi su u\u017eivali ugled velikih ratnika i pravednih li\u010dnosti. Neki od njih, kao, naprimjer, Hamza-kapetan, spominju se i u Gorskom vijencu crnogorskog vladike Petra Petrovi\u0107a Njego\u0161a. Zbog zasluga u odbrani granica Bosanskog ejaleta bili su poznati i cijenjeni i u drugim krajevima ove osmanske pokrajine. Sli\u010dan zna\u010daj i ugled imali su i klobu\u010dki kapetani iz porodice Akbabi\u0107a. I oni su u Klobuk do\u0161li iz Risna. U XVIII stolje\u0107u \u010dlanovi ove porodice Murat, Selim, Alija i Sulejman bili su na polo\u017eaju klobu\u010dkih kapetana. Po svojoj du\u017enosti i ulozi u Bosanskom ejaletu ubrajaju se me\u0111u ugledne i zna\u010dajne li\u010dnosti Bosanskog ejaleta u XVIII stolje\u0107u.<\/p>\n\n\n\n
Na prostoru Hercegova\u010dkog sand\u017eaka oko 1705. godine osmanske vlasti su formirale i Klju\u010dku kapetaniju. Njeni kapetani bili su iz porodice Tanovi\u0107. Prvi koji se navodi kao kapetan ove kapetanije zvao se Omer, sin Alije. Iz natpisa na njegovom mezaru vidi se da je ovu du\u017enost obavljao izme\u0111u 1705. i 1730. godine.
Noviji arhivski podaci korigirali su ranije mi\u0161ljenje da je Klju\u010dka kapetanija osnovana oko 1740. godine. U XVIII stolje\u0107u kapetani iz ove porodice bili su i Abdul Baki-aga (u. 1749.), Mustafa I (u. 1761.), Ali-beg (u. 1778.) i Mustafa II (u. 1818.). Svi oni sa drugim \u010dlanovima porodice predstavljali su ugledne i uticajne li\u010dnosti Bosanskog ejaleta u XVIII stolje\u0107u. Sli\u010dno kao i prethodne, onogo\u0161tska, Klobu\u010dka i Klju\u010dka kapetanija, poslije 1699. godine u Hercegova\u010dkom sand\u017eaku osnovana je i Vido\u0161ka kapetanija. Po dosada\u0161njim saznanjima, formirana je ne\u0161to prije 1705. godine. Ime je dobila ne po gradu Stocu, nego po srednjovjekovnoj vido\u0161koj tvr\u0111avi koja se nalazi u blizini ovoga grada.<\/p>\n\n\n\n
<\/p>\n\n\n\n
<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
Karlova\u010dki mirovni ugovor (1699.) donio je brojne promjene na prostorima evropskog dijela Osmanskog carstva. One su se manifestirale u velikim teritorijalnim gubicima, te razli\u010ditim dr\u017eavnim i dru\u0161tvenim sferama \u017eivota. Posebno se to osje\u0107alo u pograni\u010dnim mjestima. Umjesto dotada\u0161njih vojnih planova o teritorijalnom \u0161irenju Carstva na prostorima zemalja srednje Evrope, nove okolnosti tjerale su osmanske vlasti […]<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":127,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[4],"tags":[],"class_list":["post-126","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-osmanistika"],"yoast_head":"\n