Hasan \u0160kapur, ODNOS OSMANSKIH VLASTI PREMA BOSANSKOM USTANKU (1875-1878), Centar za osmanisti\u010dke studije, Sarajevo, 2107., 468 str.<\/p>\n\n\n\n
Prepoznavanje problema u historijskoj nauci klju\u010dna je pretpostavka za kvalitetan i zna\u010dajan doprinos historiografiji. Otvoriti neko pitanje podjednako je va\u017eno koliko i znati kvalitetno ga valorizirati. Polaze\u0107i od te premise, bez obzira na sami sadr\u017eaj cijenim da je ovo djelo, ne samo uspjelo, nego da je izuzetno uspjelo. Taj uspjeh ne svjedo\u010di samo svojevsrtan znanstveni muk, u kojem je ono, obitavalo svih proteklih decenija od zavr\u0161etka negdje 1970., nego i njegova aktuelnost danas.<\/p>\n\n\n\n
Osim prepoznavanja nerije\u0161enih pitanja, druga vrlo va\u017ena pretpostavka jeste biti osposobljen, dakle, biti u mogu\u0107nosti adekvatno odgovoriti zadatku koji stoji pred vama, ispunjavati stru\u010dne i znanstvene pretpostavke da autor uop\u0107e mo\u017ee i pomi\u0161ljati nositi s odre\u0111enim pitanjima i problemima.<\/p>\n\n\n\n
Rahmetli Hasan \u0160kapur, pripadao je onoj generaciji koja bi se s pravom mogla nazvati ,,bosanski klasi\u010dari\u201c osmanskog perioda. S jedne strane, duboko svjestan \u0161ta zna\u010di \u010da\u010dkati po ,,nepo\u017eeljnim pitanjima\u201c, baviti se ,,opasnim temama\u201c, dakle onim za \u0161ta se unaprijed zna, da \u0107e to biti hod po bodljikavom trnju ali isto tako duboko svjestan svega onoga \u0161to nosi bavljenje time. Uostalom, ta hrabrost njegov rukopis ra\u0111en kao doktorska disertacija dr\u017eala je zato\u010denikom do kraja njegova \u017eivota, ali i poslije njegove smrti 1975. godine. On se nije ustru\u010davao svih opasnosti i izazova koji su stajali pred njim. Veli\u010dina nau\u010dnika, u ovom slu\u010daju histori\u010dara se prepoznaje u tome. Po tome, dakle, Hasan \u0160kapur, iako, izvaninstucionalni nau\u010dnik, zapravo je, institucija za sebe.<\/p>\n\n\n\n
U \u010demu je zna\u010daj njegovog djela:<\/p>\n\n\n\n
Prvo po odabiru i zna\u010daju teme koja je njime aktuelizirana.<\/p>\n\n\n\n
Drugo, ovo djelo predstavlja svojevrsan ,,memento\u201c Orijentalnom institutu i gra\u0111i koja je upravo \u017ertva jedne politike koje se i\u0161\u010ditava i u redovima ove knjige.<\/p>\n\n\n\n
Tre\u0107e i najva\u017enije jeste, pristup i perspektiva koju nudi ova knjiga. Ona je ,,izvorna\u201c u najbukvalnijem zna\u010denju te rije\u010di. Barem u ovom trenutku ne mogu da se prisjetim nekog historiografskog djela u kome je omjer ,,izvora\u201c i ,,literature\u201c u takvom nesrazmjeru, naravno u korist izvora i izvorne gra\u0111e, a da su literatura i literarna podloga gotovo nevidljive. To je ono, \u0161to za histori\u010dara predstavlja, iznimnu zna\u010dajku i vrijednost. Posebno danas, kada ,,ljudi bje\u017ee od izvora\u201c, i u svojim takozvanim nau\u010dnim radovima plutaju po povr\u0161ini, prepri\u010davaju\u0107i literaturu, \u0161to je sve, osim ozbiljne nauke ili stvarnog doprinosa nauci. U tom smislu, da ne posjeduje ni\u0161ta drugo, ova knjiga je u potpunosti uspjela. Specifi\u010dna vrijednost jednoga djela jeste novina koju donosi i teza koju pokazuje. Ona je i u tim segmentima u potpunosti odgovorila svome zadatku i nau\u010dnoj svrsi.<\/p>\n\n\n\n
Dakle, cjelokupan sadr\u017eaj ove knjige, jezikom ku\u0107ne radinosti kazano, njegova ,osnova i potka, jeste izvor i to prvorazredni izvor. To su razli\u010diti slu\u017ebeni izvje\u0161taji, brzojavi, dopisi, uvi\u0111aji, saslu\u0161anja, istrage, analize, ekspertize, popisi o\u0161te\u0107ene ili stradale imovine i sli\u010dno. U njima nema kalkulisanja, politikanstva, subjektivnog pogleda na doga\u0111aj. Ovom knjigom Hasan \u0160kapur je popunio svakako onu prazninu, koja je historijskoj nauci nedostajala, a to je stvarna izvorna dimenzija, ,,izvorna iznutra\u201c, a ne izvorna sa neke distance ili promatranja iz nekog centra, novinskih izvje\u0161taja, pripovijedanja pojedinaca. Ona se, po tome, mo\u017eda mo\u017ee doimati kao jednostrana, ali historijskoj nauci je nedostajala upravo ta perspektiva, za cjelovitije razumijevanje su\u0161tine i konteksta doga\u0111aja. Jer upravo ova knjiga razgoli\u0107uje pozadinu ustanka u njegovoj su\u0161tini, ali i sve aktere, umje\u0161ane u te doga\u0111aje na bilo koji na\u010din. A ona pokazuje mnogo toga.<\/p>\n\n\n\n
Sve istaknuto ne zna\u010di da \u0160kapur nije vladao literaturom i da nije bio upoznat sa onim \u0161to se zove Bosanskohercegova\u010dki ustanak 1875-1878. Naprotiv, on je vrlo dobro upu\u0107en, jer kako druga\u010dije objasniti da je bilo mogu\u0107e do\u0107i do svih aspekata koje je on aktuelizirao kao zasebne cjeline. Da je to doista tako potvr\u0111uje i njegova ocjena jednog od tih aspekata: ,,Mnoge na\u0161e publikacije obiluju propustima, iskrivljenim historijskim \u010dinjenicama, subjektivno-neutvr\u0111enim i dokumentima nepotkrijepljenim zaklju\u010dcima\u201c. Ovdje \u0107emo ista\u0107i osnovne teme kojima se kroz poglavlja kako su navedena bavi ova publikacija:<\/p>\n\n\n\n
Suzbijanje ustani\u010dke propagande i mjere za razbijanje<\/p>\n\n\n\n
Vojne akcije<\/p>\n\n\n\n
Odnos prema zarobljenicima (imovini pobunjenika, repariranim)<\/p>\n\n\n\n
Odnos muslimana prema nemuslimanima<\/p>\n\n\n\n
Odnos muslimana prema ustanku<\/p>\n\n\n\n
Ekonomske posljedice ustanka.<\/p>\n\n\n\n
Ako bismo tra\u017eili slabu ta\u010dku ovoga djela, onda bismo je mogli na\u0107i u tome da je cjelokupan doga\u0111aj ostao definiran kao ,,oslobodila\u010dka borba\u201c. Na momente, zapravo nesvjesno, autor je zapadao u zamku definiranja ustanka kao oslobodila\u010dkog<\/em>. I ne samo to, nego je dezerterstvo mobiliziranog muslimanskog stanovni\u0161tva kvalificirano kao svojevrstan njihov doprinos ustanku, ali i vi\u0161edecenijskom otporu koji su Bo\u0161njaci muslimani iskazivali u vlastitoj konfrontaciji s osmanskom vla\u0161\u0107u jo\u0161 od ranih pobuna muslimanskog stanovni\u0161tva, do Husejn-kapetana, pa i Omer-pa\u0161e Latasa i njegovih akcija u Bosni. U tom smislu autor na jednom mjestu ka\u017ee: Vrijeme je tra\u017eilo promjene, i za njih su se borili svi na\u0161i narodi, prema svojim mogu\u0107nostima i uslovima \u017eivo<\/em>ta<\/em>. Jedni oru\u017ejem, drugi sabotiranjem, a neki pri\u017eeljkivanjem. Putevi borbe su bili razli\u010diti, ali ciljevi istovjetni. Ma kakvi motivi ove pojave bili i ma kako se oni interpretirali, ona je imala odre\u0111en utjecaj na mnoge vojne akcije i o\u010dito koristila ustani\u010dkom pokretu.<\/p>\n\n\n\n Ovo ne isti\u010dem kako bih umanjio ovo znanstveno postignu\u0107e, nego da bih pokazao koliko je bilo te\u0161ko izdi\u0107i se iznad ideolo\u0161kog konteksta vremena u kojemu je ono nastajalo i tih okova kojima smo \u010desto zarobljeni a da i nismo do kraja ni svjesni. Ali, to je ipak neznatno, u odnosu na sve ono \u0161to pokazuje ova knjiga. A ona zorno pokazuje karakter ustanka, posebo u odnosu na njegovu raniju interpretaciju. On je prije svega velikodr\u017eavni, a ne samo, dru\u0161tveno-politi\u010dki, a nikako, socijalni kako se u historiografiji predstavljao. I to je bilo sasvim sigurno skretanje s pravoga smjera i prikrivanja onoga \u0161to kao ideja, mutira u velikodr\u017eavnim centrima. Jer ustani\u010dki komiteti nastali izvan Bosne mobiliziraju, prebacuju opremu i dobrovoljce iz Austro-Ugarske i Srbije u Bosnu, zatim lica koja \u0107e rukovoditi ustankom. Ustanak dakle, nije izbio u Bosni, on je uvezen u Bosnu.<\/p>\n\n\n\n Komandni kadar ustanika \u010desto jesu stranci, lica iz Srbije i Crne Gore. Njegove osnovne odlike i metode jesu: hajdu\u010dija, devastacija, plja\u010dka, paljevine, izvan \u010dega nije ostao niko, ko je iskazivao iole lojalnosti dr\u017eavi i sistemu, bio on musliman ili nemusliman. I to je ono \u0161to je iznimno va\u017eno za ocjenu karaktera ustanka. Na meti su bili stambeni i drugi objekti, dakle nepokretna imovina, zatim pokretna imovina, stoka, poku\u0107stvo, skladi\u0161ta \u017eita, kako muslimana tako i nemuslimana koji se nisu \u017eeljeli ili mislili priklju\u010diti ustanicima. To dakle nije hod ka postizanju socijalne pravde, nego put ka realizaciji polustoljetnog nastojanja integriranja Bosne u srpski nacionalni program, odnosno integriranja Bosne u nacionalnu dr\u017eavu Srba. Izme\u0111u socio-ekonomskog tuma\u010denja karaktera ustanka Milorada Ekme\u010di\u0107a do nacionalno-politi\u010dkog Vase \u010cubrilovi\u0107a, ova knjiga vrlo jasno pokazuje osvaja\u010dki, plja\u010dka\u0161ki, destruktivni karakter ustanka, ali istovremeno i me\u0111unarodni karakter, a \u0161to pokazuje da je bosanski prostor samo poligon prelamanja me\u0111unarodnih interesa, pri \u010demu se ,,nemuslimansko stanovni\u0161tvo\u201c koristi u te svrhe.<\/p>\n\n\n\n Iako nisu u izravnom objektivu autora, ustanici i njihovi ciljevi, oni se manifestiraju indirektno u razli\u010ditim kontekstima, koji se aktueliziraju u ovoj knjizi. Primarni zadatak autora koji je sebi postavio jeste odgovoriti na pitanje kako vlast funkcionira i kako se odnosi spram stanja, problema, ali i onih koji proizvode te probleme. Autor je pokazao, vi\u0161e stvari. Koliko god to bio ,,antidr\u017eavni akt\u201c, usmjeren ka ru\u0161enju poretka, da dr\u017eava ne koristi silu bez propitivanja, nego da se prema tome odnosi prema zakonu i u skladu s pravnim procedurama u takvim situacijama, \u010dak i bla\u017ee u odnosu na to kakav je karakter, razmjere i posljedice pojedinih ustani\u010dkih akcija. Jer, osnovna intencija dr\u017eave jeste podanicima obezbijediti ,,mir i sigurnost\u201c, osnovna i prirodna prava na \u017eivot, imovinu i mogu\u0107nost da privrje\u0111uju. Meta su svi, muslimani, pravoslavni i katolici. Naravno autor je pokazao u cjelosti kakav je odnos vlasti prema ustanicima, tj. da je cilj, osim za\u0161tite stanovni\u0161tva od samovolje otrgnutih naoru\u017eanih plja\u010dka\u0161kih grupa i adekvatan pravni tretman onih koji su \u010dinili nasilje. Svakako, autor nije propustio priliku ukazati i na negativne pojave, propuste, pa ako ho\u0107ete i samovolju pojedinih nosilaca dr\u017eavnih funkcija u tim slu\u010dajevima. To jo\u0161 jednom govori o autorovoj nau\u010dnoj akribiji, odsustvu selektivnog doziranja, ali i o sistemu koji nema jednostran pristup, jer ne problematizira se samo borba protiv ustanika, nego dokumentira i ono \u0161to se ispoljava kao slabost sistema, tj. nosilaca pojedinih funkcija u sistemu.<\/p>\n\n\n\n Dr Aladin HUSI\u0106<\/p>\n\n\n\n Objavljeno u: Anali GHB, vol. 24, No. 38, Sarajevo, 2017.<\/p>\n\n\n\n