Pripremljen od strane Re\u0161it-pa\u0161e i pro\u010ditan 3. novembra 1839. godine na mejdanu Gulhane, tanzimatski proglas je garantovao za\u0161titu \u017eivota, imovine i \u010dasti svih podanika, da se niko ne smije pogubiti prije su\u0111enja i da \u0107e dr\u017eava \u010duvati sva\u010diju imovinu. Ovim fermanom potvr\u0111eno je i uzimanje poreza po odre\u0111enim kriterijima i ravnopravno, jasno odre\u0111eno slu\u017eenje vojske, kao i to da \u0107e pripadnici svih vjera biti ravnopravni.<\/p>\n\n\n\n
Neposredno prije izdavanja tanzimatskog fermana, evropske dr\u017eave, a posebno Engleska, nastojale su da pomogne u rje\u0161avanju krize koja je pogodila Osmansku dr\u017eavu. Imaju\u0107i u vidu trgovinski ugovor iz 1838. sa Engleskom i koristi iz njega, neki histori\u010dari navode da su evropske dr\u017eave, Engleska prije svih, nastojali da odr\u017ee dr\u017eavu na nogama i ovim fermanom stvore novi ekonomski i socijalni poredak zbog svojih li\u010dnih koristi.<\/p>\n\n\n\n
Tanzimatski ferman vremenom je donosio zna\u010dajne promjene u dr\u017eavi. Naprimjer, posebne komisije osnovane 1845. godine ispitivale su dokumente koje su prije izdavali valije, kadije, spahije i ajani i to prihvatali kao dokaz za posjedovanje zemlje. Na ovaj na\u010din mnogi iz poljoprivrednog sektora postali su vlasnici malih i velikih parcela. Sve ovo je doprinijelo stvaranju muslimanskog poljoprivrednog srednjeg stale\u017ea nakon 1870-ih godina. Kao rezultat rada ove komisije, 1858. godine izdat je zbornik zakona o zemlji\u0161tu. Uprkos svim poku\u0161ajima nije zabilje\u017een zna\u010dajan napredak u ovom sektoru jer nisu poduzete mjere kojim bi se pove\u0107ala sama proizvodnja.<\/p>\n\n\n\n
Tanzimat je, nesumnjivo, donio neke korjenite promjene u upravljanju dr\u017eavom. Nakon \u0161to je Mahmud II uklonio temeljne faktore starog poretka, jani\u010dare, spahije, ajane i timare[1]<\/a>, uspio je stvoriti apsolutno centrolizovanu upravu. Reforme nastale Tanzimatom iziskivale su potrebu za mnogo birokratskog kadra kako bi stvari bolje funkcionisale. Svim tim slu\u017ebenicima morala se davati plata, a \u0161to je u kona\u010dnici imalo za cilj uklanjanje sistema koji bi zloupotrebljavao reforme.<\/p>\n\n\n\n Sa Tanzimatom prihva\u0107eno je i slu\u017eenje vojnog roka u odre\u0111enom vremenskom periodu. Me\u0111utim, ovo je u narednom periodu ostao nedosti\u017ean cilj, a rje\u0161avanje pitanja slu\u017eenja vojnog roka nastojalo se rje\u0161avati prakti\u010dno prema uslovima u odre\u0111enooj regiji. Zakonom iz 1843. godine obavezan vojni rok smanjen je na 5, a rezervni na 7 godina, te je na taj na\u010din poprili\u010dno smanjen vojni rok u odnosu na prethodni period. Godine 1844. dr\u017eava je sa\u010dinila poseban popis stanovni\u0161tva kako bi mogla sistematski i racionalno prikupljati vojnike po potrebi. U odnosu na popis iz 1830. godine, ovaj je bio mnogo bolji jer su udareni temelji kori\u0161tenja registara stanovni\u0161tva. Sprije\u010deno je da vojnici preuzimaju civilne poslove, ra\u0111eno je na tome da se razdvoji civilna i vojna birokratija. Oru\u017eane snage su se podijelile na pet armija: garda, dersaadet, rumelijska, anadolska i arabijska. Godine 1855. donesen je zakon kojim se svi stanovnici obavezuju na slu\u017eenje vojnog roka, iako su do tada samo muslimani bili ti koji su morali ispunjavati ovu obavezu. Ovim je Osmanska dr\u017eava nastojala da svi podjednako obavljaju svoje slu\u017ebe, bez obzira na jezik i vjeru. Kr\u0161\u0107ani su se, me\u0111utim, uz podr\u0161ku evropskih zemalja suprotstavljali vr\u0161enju vojnog roka, da bi na kraju bili oslobo\u0111eni ove obaveze. Umjesto vr\u0161enja vojnog roka, morali su davati novi porez bedel-i askeriye<\/em>. Na ovaj na\u010din, branjenje domovine palo je na ple\u0107a Turaka, \u0161to \u0107e vremenom biti uzrok smanjenja broja turskog-muslimanskog stanovni\u0161tva.<\/p>\n\n\n\n Jedna od najva\u017enijih novina koje je sa sobom donio tanzimatski ferman, bez sumnje je, neutraliziranje vjerskih razlika i obe\u0107anje da su svi podanici jednaki. Kao \u0161to je poznato, Osmanska dr\u017eava je nemuslimanskim stanovni\u0161tvom upravljala millet sistemom<\/em>. Su\u0161tina ovog sistema bila je u pripadanju odre\u0111enoj vjerskoj zajednici. Katolici su smatrani pripadnicima Latinskog milleta<\/em>, dok su pravoslavci smatrani dijelom Gr\u010dkog milleta<\/em>. Patrijarhije su rukovodile grupama unutar ovih sistema, ne samo u sakralnim pitanjima, nego i u ovosvjetskim. Sve ovo je potvr\u0111eno tanzimatskih fermanom i ponovo Reformskim fermanom<\/em> iz 1856. godine. Iako su kr\u0161\u0107ani u\u017eivali ista prava kao i muslimani, bili su pod pritiskom i dalje nisu bili zadovoljni. Velike evropske dr\u017eave su hu\u0161kale ove narode zbog svojih interesa i slabljenja Osmanske dr\u017eave i zasigurno imaju veliku ulogu u njihovom nezadovoljstvu.<\/p>\n\n\n\n Carskim zakonom o obrazovanju iz 1845. godine osnovane su komisije koje su predlo\u017eile da se 1846. godine osnuje univerzitet i osnovne i srednje \u0161kole. Broj u\u010denika iz 6 ru\u017edija u 1850.-oj godini iznosio je 970 u\u010denika. Budu\u0107i da je Ministarstvo obrazovanja osnovano 1847. godine, poku\u0161aji sa obrazovanjem su bili neu\u010dinkoviti. Na pitanju obrazovanja ozbiljnije se radilo 1869. godine tako \u0161to se poku\u0161ao razviti sistem obrazovanja iz tri stepena, ali je i ovaj sistem ostao nedore\u010den. Kada uporedimo nemuslimansko stanovni\u0161tvo sa turskim, bilo da je rije\u010d o broju \u0161kola ili o broju u\u010denika, vidjet \u0107emo da je u ovom periodu nemuslimansko stanovni\u0161tvo bilo daleko ispred turskog.<\/p>\n\n\n\n U temelju tanzimatskih promjena nalazila se evropska filozofija. Iako se u reformskim poduhvatima Selima III i Mahmuda II poku\u0161alo nastaviti sa osmanskim obi\u010dajima i povezanosti sa islamom, Evropa je, nakon tanzimatskih reformi, uzeta za primjer. Dr\u017eavna birokracija, vojni, obrazovni, trgovinski, kazneni zakoni, \u010dak i sudstvo je djelomi\u010dno prilago\u0111eno evropskom primjeru i sve ovo je bilo uzrok da se na svakom polju u dr\u017eavi pojavi dualizam.<\/p>\n\n\n\n Rivalstvo izme\u0111u evropskih zemalja o osmanskoj teritoriji intenzivirano je jo\u0161 vi\u0161e nakon 1840. godine. Pitanje Egipta (1840.) i upravljanje Bosforom rije\u0161eno je 13. jula 1841. godine, bar privremeno, u korist Osmanlija. Ovaj ishod postignut je kao rezultat dogovora Rusije i Engleske.<\/p>\n\n\n\n Osnovni razlog ovakvog poteza Rusije je pridobijanje Engleske i njenim posredstvom mirnim putem podjela osmanske teritorije. Engleska je u\u010dinila Francusku neuticajnom na Bliskom istoku, pitanje Egipta je rije\u0161eno u njenu korist, na teritoriji Osmanske dr\u017eave stvorila je neku vrstu ekonomskog, politi\u010dkog i kulturnog utjecaja i nije imala namjeru da sa Rusijom dijelu ovu privilegovanu poziciju. Ruski car je nekoliko puta razgovarao sa Engleskom oko podjele osmanske teritorije mirovnim putem, a posebno je to apostrofirao prilikom posjete Engleskoj 1844. godine. Car Nikola I poku\u0161ao je Isto\u010dno pitanje<\/em> dovesti na me\u0111unarodnu razinu, te je otvoreno ponudio Engleskoj da zajedno iza\u0111u u susret kr\u0161\u0107anima unutar Osmanske dr\u017eave, ali nije dobio \u017eeljeni rezultat. Rusko-englesko prijateljstvo protiv Francuske iz 1848. godine ostavilo je ozbiljne posljedice. U ovom periodu Poljaci i Ma\u0111ari izazvali su nacionalni i socijalni ustanak, ali je odmah ugu\u0161en od strane Rusije i Austrije. Predvodnici ovog ustanka, poznati ma\u0111arski lider tog perioda Kossuth i njegovi generali na\u0161li su uto\u010di\u0161te u Osmanskoj dr\u017eavi. Iako su Rusija i Austrija prijetile ratom, Osmanska dr\u017eava nije podlegla pritisku da vrati tih 4400 ustanika (3600 Ma\u0111ara i 800 Poljaka). Ugled Osmanske dr\u017eave porastao je nakon ovog poteza, te su je Francuska i Engleska zajedno podr\u017eale protiv Rusije i Austrije.<\/p>\n\n\n\n \u010cim je okon\u010dan ovaj slu\u010daj, na red je do\u0161lo Pitanje o svetim mjestima<\/em>. Francuska je nastojala pro\u0161iriti svoj vjerski utjecaj koji je jo\u0161 prije imala u Jerusalemu, dok je Rusija \u017eeljela jo\u0161 jednom pokazati kako je ona za\u0161titinik pravoslavaca, te je, vidjev\u0161i priliku u francuskoj politici u Jerusalemu, princa Men\u0161ikova poslala u Istanbul kao vanrednog izaslanika. Osnovni cilj Men\u0161ikova, pored rje\u0161avanja Pitanja Jerusalema<\/em>, bio je i da tajno potpi\u0161e sporazum sa Osmanskom dr\u017eavom, te na taj na\u010din poja\u010da ruski utjecaj. Na ovaj na\u010din je car izgubio nadu da \u0107e podijeliti osmansku teritoriju sa Engleskom.<\/p>\n\n\n\n Men\u0161ikov je privukao pa\u017enju zbog svojih postupaka i zabrinuo evropske izaslanike. Engleska je, 36 dana nakon dolaska Men\u0161ikova, 5. aprila 1853. godine u Istanbul ponovo poslala Stratford Canninga, poznatog kao velikog neprijatelja Rusa. Nakon mjesec i po boravka u Istanbulu, Men\u0161ikov se bez ikakvog rezultata vratio u Rusiju, \u0161to je izazvalo prekid veze izme\u0111u dvije dr\u017eave i Rusija je, bez objave rata, okupirala Bogdan. U ovoj situaciji Osmanska dr\u017eava je obznanila da ne mo\u017ee dozvoliti stranu protekciju i intervenciju pravoslavaca, izuzev pravnih situacija predvi\u0111enih zakonima i ultimatumom je zatra\u017eila od Rusije da se Bogdan oslobodi. Za vrijeme trajanja rata izme\u0111u dvije dr\u017eave, Engleska je odlu\u010dila da prekine diplomatske veze sa Rusijom (6. februara 1854.), nakon \u0161to su Rusi potopili osmansku flotu kod Sinopa (30. novembra 1853.) Engleska je uspjela da na svoju stranu pridobije Francusku, te je i 28. marta 1854. i slu\u017ebeno objavila rat Rusiji, te tako stala na stranu Osmanske dr\u017eave. Rat je zavr\u0161en zauzimanjem Sevastopolja, nakon dugih i krvavih bitaka sa njenim saveznicima koji su pristigli na Krimski poluotok. <\/p>\n\n\n\n Rusija je 30. marta 1856. bila primorana potpisati Pari\u0161ki mirovni sporazum. Prema ovom sporazumu transport Dunavom je postao slobodan, Crno more je bilo slobodno za sve trgova\u010dke brodove svih dr\u017eava, osim za ratne. Povla\u010denjem iz Vla\u0161ke i Bogdana, Rusija je odustala i od za\u0161tite prava u ova dva kraljevstva. Napu\u0161taju\u0107i Besarabiju, prihvatili su i vra\u0107anje Karsa Osmanskoj dr\u017eavi. Pari\u0161ki ugovor je zauzeo svoje mjesto i me\u0111u \u010dlanovima Reformatorskog fermana<\/em> objavljenog 18. februara 1855. godine, \u010dime je obznanjeno da \u0107e Osmanska dr\u017eava biti prihva\u0107ena u evropski dr\u017eavni sistem i biti dio sistema Me\u0111unarodnog evropskog prava. Ovim sporazumom garantovan je i teritorijalni integritet Osmanske dr\u017eave. Ukratko, Pari\u0161ki ugovor je udaljio Rusiju od Dunava, va\u017enog faktora na Crnom moru i u transportu. Ovim je pove\u0107an ugled evropskih zemalja u regiji, a naro\u010dito Francuske. Krimski rat i Pari\u0161ki sporazum je po prvi put u historiji dao priliku Osmanskoj dr\u017eavi da nastupa zajedno sa Zapadnom Evropom i kao njihov saveznik.<\/p>\n\n\n\n Istanbul je na Evropu po\u010deo gledati kao na saveznika i bliskog saradnika, \u0161to je doprinijelo da se me\u0111u muslimanima smanji strah i opreznost koju su osje\u0107ali prema Zapadu. Ova situacija je promijenila razmi\u0161ljanja velike ve\u0107ine onih koji su ovo vidjeli kao evropsku zamku kojom \u017eele da uni\u0161te Osmansku dr\u017eavu kroz reforme, Tanzimat i druge promjene i na taj na\u010din je pomogla da se poja\u010da interes za evropskim jezicima, kulturom i mi\u0161lju. Za vrijeme rata ekonomska kriza je potresla Osmansku dr\u017eavu zbog \u010dega su po\u010dela prva vanjska zadu\u017eivanja. Pored ovoga, narod se odvajao od svakodnevnog na\u010dina \u017eivota i u dru\u0161tvu je porastao broj onih koji skupocijenim na\u010dinom \u017eivota nastoje imitirati Evropu.<\/p>\n\n\n\n Ferman o reformama iz 1856. godine odigrao je veliku ulogu u poja\u010davanju nacionalisti\u010dkih naboja me\u0111u nemuslimanskim stanovni\u0161tvom u dr\u017eavi. Ovaj ferman pripremljen je u Londonu i Parizu od strane ambasadora i stru\u010dnjaka iz Engleske, Francuske i djelomi\u010dno Austrije a bez ikakvog utjecaja velikih pobornika Zapada, Re\u0161it, Fuat i Ali-pa\u0161e. Fermanom su potvr\u0111ena ista prava za nemuslimane i potreba da se primaju na du\u017enost u svim dr\u017eavnim strukturama. U jednom \u010dlanu je navedena potpuna sloboda u vjeroispovijesti i obi\u010dajima, \u0161to neki smatraju prate\u010dom sekularizma. Ovaj \u010dlan je ujedno omogu\u0107io pravnu podr\u0161ku za vjerske propagande velikog broja misionara nastanjenih u Osmanskoj dr\u017eavi nakon 1856. godine uz podr\u0161ku engleskog ambasadora Canninga. Zahvaljuju\u0107i Pari\u0161kom ugovoru i Fermanu o reformama osmansko dru\u0161tvo i ekonomija brzo su u\u0161le pod utjecaj evropske ekonomije i postale ovisne o njoj.<\/p>\n\n\n\n Razvoj engleske i francuske industrije i ubrzana njema\u010dka i austrijska industralizacija pove\u0107ala je sirovinska izvori\u0161ta u Osmanskoj dr\u017eavi i njihovu tr\u017ei\u0161nu vrijednost. Pojavljivanje parnih brodova u ovom periodu doprinijelo je pove\u0107anju koli\u010dine trgovinske robe koja se prevozi, a vrijeme transporta robe je dosta skra\u0107eno. Naprimjer, putovanje iz Istanbula u Marsej skra\u0107eno je sa 6 sedmica na 6 dana.<\/p>\n\n\n\n Ispod navedeni podaci jasno pokazuju vrijednost koju je Osmanska dr\u017eava ostvarila na strate\u0161kom i ekonomskom polju. Engleska trgovina 1825. godine sastojala se od 44.208.803 funti uvoza i 56.320.182 funti izvoza. Engleska je iste godine sa Osmanskom dr\u017eavom imala trgovinsku razmjenu od 1.079.671 funti uvoza i 1.207.172 funti izvoza, da bi se 1852. godine izvoz pove\u0107ao na 8.489.000 funti, a uvoz na 2.252.283 funte. Godine 1842. broj engleskih brodova koji je prolazio kroz Bosforski moreuz iznosio je 250, 1848. godine pove\u0107ao se na 1397, da bi 1852. godine iznosio 1741 brod. Zbog ovoga je Palmertson 1849. godine u engleskom Parlamentu rekao sljede\u0107e:”Za nas je jednako bitna trgovinska nezavisnost Turske, koliko i politi\u010dka.” Pobolj\u0161anje trgovinskih i ekonomskih veza va\u017ei i za druge evropske zemlje.<\/p>\n\n\n\n Nakon Tanzimata poja\u010dane su politi\u010dke, trgovinske, ekonomske i kulturne veze izme\u0111u Osmanske dr\u017eave i dru\u0161tva sa Evropom. Kako je struktura dru\u0161tva brzo mijenjana, tako su i na\u010din \u017eivota i mjesta \u017eivljenja mijenjala oblik. Broj stanovnika lu\u010dkih gradova Istanbula, Soluna, Izmira i Bejruta nakon 1850. godine ubrzano se pove\u0107ava. Po\u010detkom stolje\u0107a broj stanovnika Istanbula bio je manji od pola miliona, da bi krajem stolje\u0107a bio blizu milion. Stanovni\u0161tvo Izmira se pove\u0107alo 6 puta za 50-60 godina. Gradovi i kasabe i poslovanja, na\u010din \u017eivljenja i razmi\u0161ljanja do\u017eivjeli su korijenite promjene u periodu izme\u0111u 1825. i 1860. godine. <\/p>\n\n\n\n Kuleli doga\u0111aj<\/em>najbolje ilustruje promjene Osmanske dr\u017eave i dru\u0161tva u ovom periodu. Ovaj daga\u0111aj iz 1859. godine prihva\u0107en je kao prva politi\u010dka i socijalna inicijativa za organizovanje, proistekla iz novih politi\u010dkih i ekonomskih nevolja. \u0160ejh Ahmed je osnovao tajnu organizaciju i uspio da sakupi visokopozicionirane oficire, \u010dlanove civilnog dru\u0161tva i ekonomske stru\u010dnjake. \u010clanovi organizacije planirali su izvr\u0161iti atentat na sultana Abdulmed\u017eida i na taj na\u010din izraziti nezadovoljstvo zbog sveu\u010destaslijeg uzimanja mita dr\u017eavnih slu\u017ebenika i evropskog ekonomskog i kulturnog pritiska. Budu\u0107i da je Abdulmed\u017eid bio blagog karaktera i sustezao se od proljevanja krvi, naredio im je rad za zajednicu, a potom ih zatvorio. Zdravstveno stanje sultana se pogor\u0161alo usljed nesre\u0111enog privatnog \u017eivota, izgubio je i ugled zbog rasipni\u0161tva i pogre\u0161aka \u0161to je dovelo do njegove smrti u 38. godini \u017eivota.<\/p>\n\n\n\n Kraj perioda Tanzimata: Vlast sultana Abdulaziza (1861-1876.)<\/strong><\/p>\n\n\n\n Doga\u0111aji za vrijeme sultana Abdulaziza (1861-1876.) po svom karakteru nisu bili druga\u010diji od onih iz vremena Abdulmed\u017eida. Kao tri najva\u017enija pitanja iz ovog perioda mo\u017eemo navesti: a) da li \u0107e se nastaviti sa tanzimatskim reformama; b) koji \u0107e biti ishod borbe za prevlast izme\u0111u Babiali-ja i Saraja; c) kako \u0107e se vratiti krediti uzeti iz Evrope. Kadrovi Ministarstva vanjskih poslova i veziri bili su pobornici i predvodnici tanzimatskih reformi. Dok su se na \u010delu tanzimatskih reformi nalazili Mustafa Re\u0161it-pa\u0161a i pa\u0161e koje su stasale uz njega, Ali i Fuat, tanzimatski pokret je bio poprili\u010dno stabilan. Nakon smrti Fuat-pa\u0161e 1869. i Ali-pa\u0161e 1871. godine, \u010desto odlaganje tanzimatskih promjena dovele su do toga da se ekonomija, koja je zabilje\u017eila pozitivne promjene kao rezultat poja\u010danih ekonomskih aktivnosti, susretne sa velikom nestabilno\u0161\u0107u. Ja\u010danje izvr\u0161nih organa zapo\u010deto u vrijeme Mahmuda II nastavljeno je i u ovom periodu. Ja\u010danje pozicije vezira zapo\u010deto je u vrijeme Re\u0161it-pa\u0161e i sve do smrti Ali-pa\u0161e 1871. godine nastavilo je ovim trendom. Abdulaziz se pla\u0161io ja\u010danja vezira i toga da birokracija, nakon \u0161to oja\u010da, ne bude pod njegovom kontrolom i zbog toga je vrlo \u010destim mijenjanjem vezira tra\u017eio na\u010dine da se zadr\u017ei na vlasti. Dok su Ali i Fuat-pa\u0161a bili \u017eivi donekle su sprije\u010davali Abdulazizove jednostrane pokrete. Koliko god da je sultan Abdulaziz obe\u0107avao da \u0107e sprovesti tanzimatske i druge reformske promjene kada do\u0111e na vlast, s druge strane je morao zadovoljiti i konzervativnu sredinu.<\/p>\n\n\n\n U vrijeme Abdulaziza vanjski dugovi su neprestano rasli. Sultanova \u017eelja da po svaku cijenu posjeduje sna\u017enu flotu i kopnenu vojsku opremi modernim oru\u017ejem, finansijski je opteretilo dr\u017eavni bud\u017eet, \u0161to je prouzrokovalo nove trzavice izme\u0111u Saraja i Babiali-ja. Poznato je da je prvi vanjski dug uzet 1854. godine za vrijeme Krimskog rata. Od ove godine pa sve do 1865. svake godine dr\u017eava se zadu\u017eivala, iako je vra\u0107ala i stare dugove. Nakon perioda neuzimanja kredita izme\u0111u 1865 i 1869. godine ponovo se dr\u017eava po\u010dela zadu\u017eivati i to je trajalo do 1877. godine. U ovom periodu dr\u017eava je bila zadu\u017eena 251.209.758 lira, me\u0111utim, kada se oduzmu kamate i drugi tro\u0161kovi, dr\u017eava je od ovog iznosa dobila samo 135.015.751 liru.<\/p>\n\n\n\n Kada je Fuat-pa\u0161a 1861. godine postao veliki vezir, kao izlaz iz ove situacije pripremio je plan kojim je predvidio, s jedne strane, ukidanje papirnog novca i kontrolisanje tro\u0161kova, dok je s druge strane napravio plan za bolje kori\u0161tenje izvora prihoda i nastojao je uravnote\u017eiti prihode i rashode. Kako bi ispunio ovaj finansijski plan i kontrolisao dr\u017eavne tro\u0161kove, ponovo je uzeo kredit od Evrope i osnovao instituciju pod nazivom Divan-i Muhasebat<\/em>[2]<\/a>. Iako je sultan pristao na umanjenje tro\u0161kova pala\u010de, nije dozvolio da se umanje tro\u0161kovi vojske, \u0161to je dovelo do podno\u0161enja ostavke Fuat-pa\u0161e i drugih ministara, te je ova inicijativa pro\u0161la bezuspje\u0161no. <\/p>\n\n\n\n Veliki dio prihoda dr\u017eave tro\u0161eni su na vanjske dugove i kamate. U periodu od 1862. do 1863. godine dugovi su \u010dinili 18.8% (313 miliona kuru\u0161a) ukupnog bud\u017eeta, dok su u periodu 1869-1870. dugovi \u010dinili 33% (570 miliona kuru\u0161a) ukupnog bud\u017eeta, da bi 4 godine kasnije ovi dugovi \u010dinili ukupno 43.9% (1 milijarda 83 miliona kuru\u0161a) dr\u017eavnog bud\u017eeta. Pola dr\u017eavnog bud\u017eeta u periodu izme\u0111u 1875-1878. godine tro\u0161eni su na razli\u010dite probleme i krize, prije svega u Rumeliji i isto\u010dnoj Anadoliji. Nemogu\u0107nost prikupljanja cjelokupnog poreza i neoporezivanje mnogih izvora prihoda izazvali su jo\u0161 ve\u0107u krizu. Upravo zbog ovoga, Osmanska dr\u017eava izme\u0111u 1866. i 1877 godine, uprkos nekim unutra\u0161njim pobunama, nije bila u ratu ni sa jednom dr\u017eavom i bili su u relativnoj fazi mirovanja.<\/p>\n\n\n\n Dok je jedan veliki dio dr\u017eavnih prihoda bio odvajan za vra\u0107anje vanjskog duga, trgovci nemuslimani nisu toliko osjetili ovaj teret i ja\u010dali su na ekonomskom, politi\u010dkom i kulturnom polju. Treba naglasiti da su se ekonomske i socijalne promjene de\u0161avale uporedo sa vjerskim, kulturnim i etni\u010dkim promjenama. Princip \u201ejednakosti\u201c koji je sa sobom donosio Tanzimat i Ferman o reformama bio je uzrok ovih promjena i i\u0161ao je u koristi kr\u0161\u0107ana.<\/p>\n\n\n\n Zahvaljuju\u0107i Fermanu o reformama kr\u0161\u0107ani razli\u010ditih opredjeljenja u roku od dvadeset godina do\u017eivjeli su veliki ekonomski procvat i za vrlo kratko vrijeme pove\u0107ali su svoj utjecaj na socijolo\u0161kom, kulturnom i politi\u010dkom polju. U drugoj polovici 19. stolje\u0107a unutra\u0161nja struktura i organizacija kr\u0161\u0107anskih grupa unutar Osmanske dr\u017eave brzo se promijenila, te su sva nemuslimanska dru\u0161tva osim Jevreja ponovo djelovali pod prija\u0161njim etni\u010dkim imenom i pod tim novim imenom imali nove dru\u0161tvene i politi\u010dke zahtjeve. Da bi ostvarili svoju korist, evropske dr\u017eave su, po potrebi, podr\u017eavali ove promjene tako \u0161to su koristili politi\u010dku pa \u010dak i vojnu nadmo\u0107, te su na taj na\u010din obezbijedili puno povoljniji ekonomski polo\u017eaj za sve kr\u0161\u0107ane. Nacionalizam koji je nastao me\u0111u kr\u0161\u0107anima u Osmanskoj dr\u017eavi vi\u0161e se oslanjao na vjeru nego na jezik i etnicitet. \u017delja podanika slavenskog porijekla koji su pripadali Pravoslavnoj crkvi za stvaranjem nacionalne crkve zadala je te\u017eak udarac Vizantijskoj pravoslavnoj crkvi koja ih je nastojala vizantizirati. Jedna grupa Bugara iz Istanbula jo\u0161 1850-ih godina podnijela je inicijativu za osnivanje Bugarske nacionalne crkve, a u tome su uspjeli 20 godina poslije. U ovom periodu sa radom je nastavila i Srpska nacionalna crkva, zatvorena jo\u0161 prije od strane Fenerske patrijar\u0161ije.<\/p>\n\n\n\n Osnovni cilj pan-slavenskog komiteta, osnovanog u Rusiji 1856. godine bio je da podr\u017ei Slavene pravoslavce, koji su \u017eivjeli unutar granica Osmanske dr\u017eave i Austrijskog carstva u osnivanju svojih dr\u017eava. Sve ovo je bitna faza sa ideolo\u0161kog stanovi\u0161ta ruske vanjske politike. Nakon \u0161to je do\u017eivjela poraz od zapadne katoli\u010dke Evrope, Rusija, koja se od 16. stolje\u0107a isticala kao \u0161ti\u010denik pravoslavlja, pored vjerskog jedinstva, po\u010dela je koristiti i novu ideolo\u0161ku taktiku koja se oslanja na slavensko jedinstvo, dakle rasno i jezi\u010dko jedinstvo. Ovo se naziva Panslavizam.<\/p>\n\n\n\n Ideju balkanskog nacionalizma predvodila je grupa intelektualaca \u0161kolovanih u Evropi i Rusiji. Njihove materijalne potrebe obezbje\u0111ivali su bogati slojevi dru\u0161tva koji su vremenom bili sve bogatiji. Visokorangirani sve\u0161tenici podr\u017eavali su osmansku upravu, a mo\u017eda su se samo pretvarali, dok su imali tendenciju da podr\u017eavaju seoske sve\u0161tenike i u\u010ditelje koji su pripadali nacionalisti\u010dkim grupama.<\/p>\n\n\n\n Ekonomski, politi\u010dki i vojni problemi izme\u0111u 1875. i 1878. godine jo\u0161 vi\u0161e su oslabili dr\u017eavu. Kada je u augustu 1875. godine, kao rezultat velikog zalaganja Ignatieva, na mjesto velikog vezira do\u0161ao Mahmud Nedim-pa\u0161a, na Balkanu je bio primjetan veliki nemir i pobune. Ustanke u Bosni i Hercegovini (ljeto 1875. godine) i intervencije Srbije, dr\u017eava je nekako uspjevala ugu\u0161iti, ali to je otvaralo put novim krizama. Ministar vanjskih poslova Austije Kont Jules Andrassy, uz dozvolu drugih evropskih dr\u017eava, poslao je notu Osmanskoj dr\u017eavi u kojoj je tra\u017eio reforme na ovim podru\u010djima (februar 1876. godine), ukidanje protekcije i tro\u0161enje poreza na mjestu gdje je i prikupljen. Pored ovoga, zahtjevao je i formiranje komisije koja \u0107e pratiti ove promjene. Nedugo nakon ovoga, u junu 1876. godine, Srbija je, uz podr\u0161ku Rusije, objavila rat Osmanskoj dr\u017eavi, a slijedila ju je Crna Gora. Iako je Osmanska dr\u017eava bila u velikim problemima, nanijela je Srbiji te\u017eak poraz. Nakon ovoga, na zahtjev austrijskog ministra vanjskih poslova, dok je u Berlinu trajala konferencija o kreiranju novih granica, izbili su novi neredi u Bugarskoj.<\/p>\n\n\n\n Neke grupe su bile zadovoljne sa osmanskom upravom, dok su neke, pod utjecajem ranije osnovane Bugarske nacionalne crkve, postale radikalne poput drugih balkanskih naroda. Predvodnik ovog pokreta bio je Centralni komitet bugarskih revolucionara, osnovan 1870-1871. godine od strane intelektulaca, ve\u0107inom obrazovanih u Rusiji i nekih trgovaca. Iako su imali vrlo malo \u010dlanova, 2. maja 1876. godine uspjeli su izazvati ustanak u blizini Plovdiva. Bugarski ustanici ubili su mnogo turskih seljana i zapalili mnoga sela. Ubrzo nakon toga, ustanak je ugu\u0161en od strane lokalnih snaga i u sukobima ubijeno je izme\u0111u dvije i tri hiljade pobunjenika. Ameri\u010dki misionari i profeseri na Robert koled\u017eu, Schuyler i George Wahburn, cijelom svijetu su jednostrano i preuveli\u010dano obznanili da je ubijeno 100 000 ljudi.<\/p>\n\n\n\n Naziv knjige: K\u0131sa T\u00fcrkiye Tarihi (1800-2012)<\/p>\n\n\n\n Autor: prof.dr. Kemal Karpat<\/p>\n\n\n\n Priredio: G\u00fcne\u015f Ayas<\/p>\n\n\n\n Godina izdanja: prvo izdanje 2012, 6. izdanje 2016.<\/p>\n\n\n\n Izdava\u010d: Tima\u015f Yay\u0131nlar\u0131<\/p>\n\n\n\n S turskog preveo: Tarik HASKI\u0106<\/p>\n\n\n\n [1]<\/a>Timar \u2013 zemlji\u0161ni posjed koji se dodjeljivao spahijama.<\/p>\n\n\n\n
\n\n\n\n