\u010covjek se nastoji dr\u017eati podalje od onih koji mu \u0161tetu nanose i zamke prave, \u010dak ih ne \u017eeli ni vidjeti, ako je to ikako mogu\u0107e. Me\u0111utim, sve ovo ne va\u017ei za nekog sultana, posebno ako je okru\u017een sa mnogo neprijatelja s kojima mora biti spreman na sve i mudro postupati.<\/p>\n\n\n\n
Dana\u0161nja tema je sultan Abdulhamid II i John Louis Sabund\u017eu, \u010dovjek koji je pribli\u017eno dvadeset godina radio kao njegov prevodilac i savjetnik za medije. Kako je sultan Abdulhamid bio li\u010dnost koja je u Istanbulu godinama dr\u017eala osobe kao \u0161to su D\u017eemaluddin al-Afgani i \u0161ejh Fazil iz Hadramauta, na \u010dije je li\u010dnosti i pokrete sumnjao, tako je godinama, ne samo da je na oku dr\u017eao i Sabund\u017eua, osobu koja ga je putem medija poku\u0161ala oblatiti, nego se usput i okoristio njegovim iskustvima.<\/p>\n\n\n\n
\u017divot u Mardinu<\/strong><\/p>\n\n\n\n Louis Sabund\u017eu je kao dijete jedne surjanijske porodice ro\u0111en 1838. godine u Mardinu. Godine 1850. oti\u0161ao je u jednu vjersku \u0161kolu u Siriji, da bi 1854. godine od strane Antakijske surjanijske patrijarhije bio poslan u Rim, gdje je studirao kr\u0161\u0107ansku teologiju. U periodu od 12 godina stekao je znanje iz oblasti retorike, logike, filozofije, medicine, prava, teologije, prirodnih nauka, matematike, historije, geografije, fotografije i fizike, a od jezika nau\u010dio je arapski, turski, engleski, francuski, surjanijski, keldanski, italijasnki i latinski, dok je gr\u010dki i hebrejski solidno nau\u010dio. Godine 1863. zavr\u0161io je doktorske studije, nakon \u010dega se vratio u Mardin. Ubrzo se preselio u Bejrut, gdje je inteligencijom, znanjem i manirima privukao pa\u017enju na sebe, da bi potom bio izabran za vo\u0111u surjanijske zajednice. Osnivanjem \u0161kole i \u0161tamparije, uspio je djelovati na nau\u010dni \u017eivot Bejruta u kojem je po\u010deo i novinarsku karijeru koja \u0107e ga pratiti do kraja \u017eivota. Od 1870. godine ure\u0111ivao je \u010dasopise En-Nahle<\/em> i En-Ned\u017eah<\/em>, ali se prevashodno bavio politikom. Ubrzo je okon\u010dan njegov publikacijski poduhvat, nakon \u010dega se Sabund\u017eu odlu\u010dio na dugo putovanje, s ciljem sticanja novih iskustava.<\/p>\n\n\n\n Nastanio se u Londonu i 1877. godine ponovo pokrenuo \u010dasopis En-Nahle.<\/em> Ovaj marljiv \u010dovjek koji nije znao za umor, studirao je osam jezika i na njima pisao, ure\u0111ivao \u010dasopis, davao privatne \u010dasove djeci uglednih ljudi i bio politi\u010dki savjetnik zanzibarskom sultanu Barga\u0161u.<\/p>\n\n\n\n Sabund\u017eu je jo\u0161 1880. godine po\u010deo sa aktivnostima protiv Osmanske dr\u017eave, tako \u0161to je objavljivao \u010dlanke koji pozivaju gra\u0111ane na pobune. Kako je i sam rekao, uz 10.000 sterlinga pomo\u0107i \u201enekih bogatih Engleza\u201c, po\u010deo je izdavati radiklalne novine El-Hilafe<\/em>. Visoka porta je pratila svaki njegov napisani red i bili su vrlo uznemireni zbog njegovih aktivnosti.<\/p>\n\n\n\n Kada je ove novine, podr\u017eane i finansirane od \u201ejednog Engleza koji voli Arape\u201c, na turskom, perzijskom i hindu jezicima, po\u010deo slati u sve krajeve Osmanske dr\u017eave, dr\u017eava je zabranila ulaz novina na svoje teritorije, a ubjedila je i Iran da isto uradi.<\/p>\n\n\n\n Visoka porta je, uz pomo\u0107 osmanskog ambasadora u Londonu Musurus-pa\u0161e, nastojala da zabrani objavljivanje novina El-Hilafe.<\/em> Me\u0111utim, u Engleskoj to nije bilo mogu\u0107e, budu\u0107i da je bila aktuelna sloboda medija. Musurus-pa\u0161a je potom ponudio pare Sabund\u017euu, koji je ponu\u0111enu cifru smatrao nedovoljnom i tra\u017eio najmanje 5.000 sterlinga. Musurus-pa\u0161a je smatrao da se ne mo\u017ee vjerovati ovakvom \u010dovjeku i tra\u017eio je druge na\u010dine da ovo rije\u0161i. Osmanska diplomatija je ponovo promijenila taktiku i sa 20 lira mjese\u010dno podr\u017eala jednog drugog novinara koji je na arapskom i perzijskom ure\u0111ivao novine El-Gajret<\/em>. Sabund\u017euove novine ovo nisu mogle izdr\u017eati i zatvorene su iste godine.<\/p>\n\n\n\n Sabund\u017euov najbolji prijatelj u Engleskoj bio je Wilfrid Scawen Blunt, \u017eestoki neprijatelj Osmanlija i \u010dovjek koji se zalagao da se hilafet uzme od Osmanlija i preda Arapima. Zajedno su i\u0161li na putovanje po Bliskom istoku i u vrijeme pobune u Egiptu bili kod Urabi-pa\u0161e i sa njim se posavjetovali. Iako se izlagao mnogim problemima zbog engleske koristi, Sabund\u017eu nije mogao dobiti engleski paso\u0161 niti je mogao obavljati neku zna\u010dajniju funkciju u toj dr\u017eavi. To ga je mnogo mu\u010dilo, a pored toga \u201earapsko prolje\u0107e\u201c, u koje je gajio nadu, nikako nije po\u010dinjalo.<\/p>\n\n\n\n Tu\u017ean i shrvan zbog ovakvog razvoja doga\u0111aja, ponovo se posvetio nauci. Krajem 1880. godine postao je profesor blisko-isto\u010dnih jezika na Imperial institutu u Londonu. Dr\u017eao je konferencije i objavljivao \u010dlanke. Kada se zasitio ovog \u017eivota, ponovo je odlu\u010dio da bude savjetnik me\u0111unarodnim kompanijama jer ga je taj posao vi\u0161e zadovoljavao.<\/p>\n\n\n\n Munif-pa\u0161a i zamijenjene uloge<\/strong><\/p>\n\n\n\n Sabund\u017euova nova destinacija bio je Istanbul, glavni grad Osmanske dr\u017eave. Do\u0161ao je da bude savjetnik nekim me\u0111unarodnim kompanijama, ali je s druge strane \u010dinio sve da se na\u0111e u dru\u0161tvu dr\u017eavnih uglednika. Dugo je ostao u Istanbulu kako bi bio posrednik za gradnju \u017eeljeznice i za kratko vrijeme je stekao \u0161irok krug prijatelja. Istanbul mu je bio po mjeri. Bio je involviran u vije\u0107a, hodao je kud god bi htio, ali mu je njegov britki jezik \u010desto stvarao probleme. Na jednom skupu njegove rije\u010di protiv islama izazvale su kontroverze i prema rije\u010dima \u0160ekib Arslana, u posljednjem trenutku se spasio od batina. Put ovog \u010dovjeka britkog jezika i visoke inteligencije jednog dana ga je doveo do Munif-pa\u0161e. Ovaj mudri pa\u0161a ophodio se prema Sabund\u017euu onako kako se treba prema njemu ophoditi i uspio ga je pridobiti. Jedno vrijeme je radio kod njega i kada je do\u0161lo vrijeme, 1890. godine upoznao ga sa sultanom Abdulhamidom. Budu\u0107i da je sultan znao pro\u0161lost ovog \u010dovjeka, primio ga je kao prevodioca kako ga ne bi ponovo prepustio Englezima. Sabund\u017eu je poprili\u010dno bio zadovoljan razvojem doga\u0111aja, budu\u0107i da u Engleskoj nije dobio ono \u0161to je o\u010dekivao. Nekoliko puta je uhvatio priliku da porazgovara sa osmanskim sultanom. Vrlo lagano je u Osmanskoj dr\u017eavi stupio u visoku slu\u017ebu o kojoj je godinama sanjao u Engleskoj. Me\u0111utim, Sabund\u017eu je u o\u010dima Osmanlija i dalje bio recidivist. I dalje je bio pomno pra\u0107en. Jedne prilike iz Engleske je donio dosta li\u010dnih stvari. Glavni sekretar pala\u010de Surejja-pa\u0161a posumnjao je u Sabund\u017eua i kov\u010deg kojeg je donio. Kov\u010deg je skrivao kontraverzne Sabund\u017euove dokumente. Surejja-pa\u0161a je bio vrlo ljut zbog knjiga i risala, dok je Sabund\u017eu ostao posti\u0111en.<\/p>\n\n\n\n Knjige koje osu\u0111uju na vje\u0161anje<\/strong><\/p>\n\n\n\n Dokumenti i knjige koje su se na\u0161le u kov\u010degu:<\/p>\n\n\n\n – Risala od tridesetak stranica o islamskom halifatu. U risali se navodi kako osmanski sultani ne zaslu\u017euju halifat i da je to pravo Arapa.<\/p>\n\n\n\n – Dva pisma koje je Sabund\u017euu poslao sekretar Ruske ambasade u Londonu. U jednom pismu je ponuda za izdavanje novina na arapskom koje bi pisale u rusku korist.<\/p>\n\n\n\n – Tekst konferencije koju je dr\u017eao u Americi. U tekstu se navodi o tobo\u017enjoj nepravdi Osmanlija prema narodu Sirije.<\/p>\n\n\n\n – \u0160tampana slika sa markicom koja opisuje Poslanikovo \u0161irenje vjere.<\/p>\n\n\n\n – \u0160tampana risala sirijskog autora koja govori protiv Osmanlija.<\/p>\n\n\n\n – Bluntovo \u0161tampano djelo \u201eBudu\u0107nost islama\u201c. Djelo govori o ideji osnivanja arapskog hilafeta pod engleskim pokroviteljstvom.<\/p>\n\n\n\n – Bygarovo djelo \u201eSada-i Muhammed\u201c o navodnim Poslanikovim predanjima. Djelo je napisano podrugljivim jezikom.<\/p>\n\n\n\n Ovo su samo djela na engleskom jeziku. Tri puta vi\u0161e je bilo dokumenata na drugim jezicima i bilo je mnogo opasnijih od gore navedenih. Tek nakon njegovog stupanja na du\u017enost ispostavilo se koliko su opasna djela koja je donio sa sobom. Surejja-pa\u0161a je zajedno sa drugim sekretarima pala\u010de, Kamil i Hakki-begom, napravio evidenciju ovih djela i uz Sabund\u017euovu dozvolu u njihovom prisustvu dao da se zapale. U izvje\u0161taju koji je Sabund\u017eu sam napisao, mudro je rekao sljede\u0107e:<\/p>\n\n\n\n \u201eMe\u0111u stvarima u sedam kov\u010dega iz Londona, a koje su, na moj zahtjev, bez otvaranja na carini, direktno done\u0161ene u pala\u010du, nalazile su se knjige, dokumenti i druge stvari. Me\u0111u stvarima nalazile su se i knjige koje sam svojevremeno \u201esvakako\u201c pisao protiv sultanata i halifata. U prisustvu glavnog sekretara Surejja-pa\u0161e i sekretara Mabejn dvorca, Kamil i Hakki-bega, knjige su uz moju dozvolu uni\u0161tene spaljivanjem…<\/em><\/p>\n\n\n\n 26. mart 1892.<\/em><\/p>\n\n\n\n Vjerni sluga Louis Sabund\u017eu<\/em><\/p>\n\n\n\n Bio je to period kada su slobode bile ve\u0107e. Po svaku cijenu morao se pridobiti ili kontrolisati \u010dovjek koji je imao sna\u017ene me\u0111unarodne veze. On bi, u slu\u010daju da ga se izgubi, jo\u0161 vi\u0161e vr\u0161io anti-osmansku propagandu. Jedan neprijatelj bi se neutralizovao i njegovo veliko iskustvo moglo bi se iskoristiti.<\/p>\n\n\n\n Sultan je bio svjestan svega ovoga i uspio ga je pridobiti. Iako je tu bilo nekih nesuglasica, ubrzo se vezao za sultana. Obezbije\u0111en mu je i smje\u0161taj. U vezi sa svojim poslom rekao je kako je \u201eponosan \u0161to je kao prevodilac sa engleskog, francuskog, arapskog, latinskog i italijasnkog na turski u\u0161ao u sultanovu slu\u017ebu\u201c.<\/p>\n\n\n\n U po\u010detku Sabund\u017eu se dva puta vi\u0111ao sa sultanom, prevodio zna\u010dajnije \u010dlanke iz evropskih novina i \u010dasopisa o islamskom svijetu i \u010daskao sa sultanom o umjetnosti, historiji, politici i starim djelima.<\/p>\n\n\n\n Sabund\u017eu je bio slab na novac i nije bio zadovoljan platom. Nije mu se svi\u0111alo ni opho\u0111enje prema njemu nekih uposlenika u Mabejnu<\/em>. \u017delja za putovanjem nije jenjavala. Sedam puta je tra\u017eio dozvolu od sultana da ide na putovanje, ali sultan nije odgovorio ni na jednu. Ukoliko bi mu se dozvolilo da ide u Englesku, nije mu se moglo vjerovati, iako je obe\u0107ao da ne\u0107e objaviti nijedan \u010dlanak u En-Nahle-u<\/em> bez prethodne saglasnosti Visoke porte. Sultan nipo\u0161to nije dozvoljavao da napusti Istanbul. Mnogo puta je spremio kofer, ali ga je svaki put po\u0161tovanje pomije\u0161ano sa strahom prema sultanu odvra\u0107alo od ovog poduhvata.<\/p>\n\n\n\n Pored ovoga, imao je jo\u0161 razloga da ne napu\u0161ta Istanbul. Bio je nastanjen na B\u00fcy\u00fckadi. Okupio je krug intelektualaca oko sebe i ugodno je provodio vrijeme. Bavio se i fotografijom i kinematografijom. Jedan od malih, ali bitnih razloga koji su ga vezali za Istanbul bila je i njegova majka. Pored toga, zavolio je Istanbul, navikao se na njega.<\/p>\n\n\n\n Sabund\u017euovi izvje\u0161taji<\/strong><\/p>\n\n\n\n Sabund\u017eu je pisao izvje\u0161taje i knjige o raznim zanimljivim temama, \u010dime je nastojao privu\u0107i sultanovu pa\u017enju. \u0160ta sve nije bilo me\u0111u tim izvje\u0161tajima. Dodavao je i svoje komentare na izvje\u0161taje koje je pisao o dugom \u017eivotu, o kontrolisanju kafana, kr\u010dmi i drugih mjesta za zabavu u toku mjeseca ramazana, o lo\u0161em rukovo\u0111enju brodskog saobra\u0107aja, o dopu\u0161tanju uvoza oru\u017eja armenskih \u0161pijuna, o obavljanju molitve van islamskih okvira u Londonu, o reformi obrazovanja, o rje\u0161avanju armenskog pitanja, o engleskim muslimanima i drugim temama. Iz njegovih preciznih komentara jasno se vidi njegovo znanje o vanjskoj politici i odnosima na me\u0111unarodnoj sceni. Sultan je 1901. godine poslao delegaciju u posjetu kineskim muslimanima. \u010celo delegacije ponu\u0111eno je Enver-begu (poslije je postao pa\u0161a), \u0161to se Sabund\u017euu nije svidjelo. Sultanu je o delegaciji napisao sljede\u0107e: \u201cVa\u0161em viso\u010danstvu odlu\u010dio sam napisati svoje vi\u0111enje o delegaciji pod vodstvom jednog vojnika Enver-bega kojeg \u0161aljete u Kinu. Mi\u0161ljenja sam da je prikladnije da se po\u0161alje delegacija sa\u010dinjena od uleme i \u010dasnika iz Poslanikove porodice jer \u0107e kineski muslimani ve\u0107u va\u017enost pridavati nekome od ovih ljudi. Ukoliko se po\u0161alje vojna delegacija, Evropljani \u0107e ovaj osmanski potez protuma\u010diti u vojne svrhe i nastojat \u0107e zabraniti ulazak delegacije u Kinu. Ukoliko se po\u0161alje delegacija sastavljena od uleme, ni Evropljani, ni Kineska vlada ne\u0107e mo\u0107i sprije\u010diti dolazak delegacije jer je u o\u010dima Evropljana slanje vjerskih misionara i uleme bezopasno i dopu\u0161teno. Me\u0111utim, slanje jednog vojnog pa\u0161e mo\u017ee se pripisati sumnjivom poput ‘politi\u010dkog osvajanja’ i rezultirat \u0107e lo\u0161im ishodom tako \u0161to \u0107e Enver-beg biti vra\u0107en iz \u0160angaja.\u201c<\/em><\/p>\n\n\n\n Komentari i doga\u0111aji sli\u010dni ovome koje prenosi Sabund\u017eu daju nam uvid u osmansku politiku prema svijetu u vrijeme sultana Abdulhamida.<\/p>\n\n\n\n Iz Istanbula u London<\/strong><\/p>\n\n\n\n Objavom II Me\u0161rutijeta (Ustavno doba) 1908. godine do\u0161lo je do promjene kadra, tako da su neki dr\u017eavnici iz Abdulhamidovog perioda prognani, dok su drugi pali u nemilost. Tada je sedamdesetogodi\u0161nji Sabund\u017eu uo\u010dio da je njegova sudbina u Istanbulu okon\u010dana i 1909. godine uputio se prema Engleskoj. U Londonu se sreo sa Bluntom, koji je za njega rekao sljede\u0107e: \u201cBio je, isto kao i prije, poput \u0161pijuna iz pala\u010de Jildiz; starac sa crnim \u0161e\u0161irom, crnim odijelom, sitan, mudar \u010dovjek sa po jednim draguljem na odijelu i prstu. Mislio sam da je do\u0161ao u London zbog intrige i da \u0107e tra\u017eiti podr\u0161ku za veliki projekat pod naslovom ‘Historija svih vjera’, na kojem je radio. Mnogo sam se okoristio od njegovog znanja o doga\u0111ajima u Istanbulu i ljudima. I Sabund\u017eu je, kao i svi drugi uposlenici pala\u010de, izgubio posao i platu nakon svrgavanja Abdulhamida sa prijestola. Ovaj doga\u0111aj je utjecao na njegove stavove. Nije vidio svijetlu budu\u0107nost Turske pod novim re\u017eimom. Prepri\u010dao mi je doga\u0111aj od 31. marta[1]<\/a> i kazao kako sultan nije znao ni\u0161ta o ovome.\u201c<\/p>\n\n\n\n Tu\u017ean kraj \u017eivahnog \u010dovjeka<\/strong><\/p>\n\n\n\n Sabund\u017eu je bio \u010dovjek koji je zauzeo zna\u010dajno mjesto u osmanskoj pala\u010di i novinarskom poslu, bio je jedan od prvih koji je po\u010deo objavljivati novine na arapskom, dao je zna\u010dajan doprinos u pojavljivanju ideje arapskog nacionalizma, donio je novitete u fotografiji i kinematografiji, govorio i pisao na deset razli\u010ditih jezika, ure\u0111ivao vi\u0161e novina, objavio bezbroj \u010dlanaka i napisao oko 40 knjiga. Pred kraj \u017eivota je postao musliman. \u017divio je dugo i energi\u010dno, \u0161to je malo ljudi imalo priliku \u017eivjeti.<\/p>\n\n\n\n Za ostatak njegovog \u017eivota nemamo vi\u0161e informacija, osim \u0161to znamo da se zbog zdravlja preselio u Los Angeles, gdje ga je u 98. godini \u017eivota usmrtio lopov, prilikom poku\u0161aja kra\u0111e novca u hotelskoj sobi.<\/p>\n\n\n\n Kako se mo\u017ee rije\u0161iti Armensko pitanje?<\/strong><\/p>\n\n\n\n U svojim dnevnicima o rje\u0161avanju Armenskog pitanja Sabund\u017eu je napisao sljede\u0107e:<\/p>\n\n\n\n U popodnevnim satima sam sreo Munif-pa\u0161u. Zajedno smo i\u0161li. Pitao me je za mi\u0161ljenje o Armenskom pitanju i novinama East West, da li imaju budu\u0107nost ili \u0107e se ugasiti. Odgovorio sam mu sljede\u0107e: \u201cNovine \u0107e opstati jer se u Londonu objavljuju na engleskom jeziku. Cijena im je vrlo povoljna, a mnogo je ljudi u Londonu \u0161to \u010ditaju novine. Urednici novina su nezavisni. Mogu pisati \u0161ta \u017eele, bez da dobiju primjedbu.\u201c<\/p>\n\n\n\n Pa\u0161a je upitao:<\/p>\n\n\n\n – Kako se mo\u017ee sprije\u010diti \u0161teta koju nanose ove novine?<\/p>\n\n\n\n Odgovorio sam:<\/p>\n\n\n\n – Postoji mnogo na\u010dina da se sprije\u010di \u0161teta koju nanose Osmanskoj dr\u017eavi:<\/p>\n\n\n\n 1. Saznati spletke Armenaca u Londonu, Manchesteru, Parizu i drugim mjestima;<\/p>\n\n\n\n 2. Potra\u017eiti strance koji im poma\u017eu materijalno i duhovno;<\/p>\n\n\n\n 3. Objaviti novine u Londonu na engleskom i arapskom koji \u0107e \u0161titi interese Osmanske dr\u017eave;<\/p>\n\n\n\n 4. U cilju davanju podr\u0161ke Engleza Osmanlijama i demantovanja vijesti o Armenskom pitanju potrebno je dr\u017eati govore na engleskom jeziku po vjerskim i politi\u010dkim krugovima gdje se skuplja novac za podr\u0161ku Armenima;<\/p>\n\n\n\n 5. \u0160tititi polititiku Osmanske dr\u017eave kroz objavljivanje \u010dlanaka u novinama East West i demantovati u ovim i u Daily News-u antidr\u017eavne \u010dlanke;<\/p>\n\n\n\n 6. Sprije\u010diti Armene da govore protiv Osmanske dr\u017eave i sijanja smutnje tako \u0161to \u0107e se glave\u0161inama armenske zajednice u Londonu pomo\u0107i materijalno.<\/p>\n\n\n\n Ukoliko Osmanska dr\u017eava ne mobilizira vojsku na na\u010din koji sam predlo\u017eio, \u201ela force morale\u201c ne\u0107e se mo\u0107i suprotstaviti duhovnoj vojsci koju su Armeni uspostavili \u0161irom Osmanske dr\u017eave s ciljem sijanja sjemena smutnje i nereda. Gospodin Gladstone i njegova stranka ne zadovoljavaju se samo za\u0161titom Armena nego i, u kojem god dijelu dr\u017eave do\u0111e do pobune i sijanja smutnje, dodaju ulje na vatru kako bi na\u0161tetili Osmanskoj dr\u017eavi i osvetili joj se. Gladstone nije \u017eelio umrijeti prije nego se osveti Osmanskoj dr\u017eavi, koja mu je najprije ponudila poziciju rukovodioca u istanbulskom odjeljenju Ministarstva finansija, da bi poslije ponudu povukla. Armeni su od Engleza zahtijevali verbalnu i pismenu podr\u0161ku, a Englezi su ih pomagali materijalno i pisanom propagandom. U ovom periodu rat se ne vodi sabljom nego perom. Ratovati perom, bez sumnje, je te\u017ee nego ratovati sabljom i topovima, manje ko\u0161ta, daje bolji rezultat i manje je opasan.<\/p>\n\n\n\n Pa\u0161a je kazao:<\/p>\n\n\n\n – Napi\u0161ite to sve na jedan papir i dajte meni da to iznesem pred sultana.<\/p>\n\n\n\n – Sa zadovoljstvom, rekao sam.<\/p>\n\n\n\n ***<\/p>\n\n\n\n Autor: Kas\u0131m H\u0131zl\u0131<\/p>\n\n\n\n