Uzimaju\u0107i u obzir tragediju Fo\u010de i fo\u010danskog kraja u periodu agresije na Bosnu i Hercegovinu od 1992. do 1995. godine kao i masovnim zlo\u010dinama za vrijeme Drugog svjetskog rata, knjiga autora Muamera Hod\u017ei\u0107a, objavljena u izdanju Orijentalnog instituta UNSA 2019. godine, dobiva jo\u0161 vi\u0161e na zna\u010daju budu\u0107i da su u istom periodu zatrta gotova sva civilizacijska dostignu\u0107a istog kraja, bo\u0161nja\u010dko stanovni\u0161tvo u potpunosti protjerano tako da prikupljena gra\u0111a i samo istra\u017eivanje predo\u010deno u knjizi, predstavlja dokaz \u017eivosti i jedne svijetlije slike fo\u010danskog kraja. U poredbi sa sumornom dana\u0161njicom Fo\u010de izlijepljenom muralima osu\u0111enih ratnih zlo\u010dinaca, moglo bi se kazati skoro pa i bez samih prijeratnih Fo\u010daka koji su se raselili \u0161irom Bosne i Hercegovine i svijeta, knjiga pomenutog autora na detaljan na\u010din donosi sve segmente \u017eivota Fo\u010de i njenog kraja kroz 16. stolje\u0107e. Brutalnost napada na Fo\u010du, ru\u0161enje svih orijentalno islamskih objekata, sistematsko silovanje, masovni zlo\u010dini i progon bo\u0161nja\u010dke populacije, a imaju\u0107i u vidu vi\u0161estoljetnu pro\u0161lost grada i zna\u010daj istog za bo\u0161nja\u010dki korpus, na\u017ealost nisu utjecali na to da prilikom crtanja mapa i razgrani\u010denja u Dejtonu samo Ustikolina i okolna sela pripadnu Federaciji Bosne i Hercegovine. Dakako da se autor ne doti\u010de samo osmanskog perioda Fo\u010de 16. stolje\u0107a, ve\u0107 ne izostavlja i period srednjovjekovne Bosne te vje\u0161to pru\u017ea podatke iz razli\u010ditih oblasti \u017eivota u periodu koji je uslijedio i nakon 16. stolje\u0107a budu\u0107i da je Fo\u010da predstavljala va\u017eno sredi\u0161te Carstva a Hercegova\u010dki sand\u017eak imao status a time i zna\u010daj kraji\u0161kog sand\u017eaka.<\/p>\n\n\n\n
Prvi dio knjige pru\u017ea niz podataka o trgovi\u0161tu Ho\u010da u predosmanskom periodu. Saznajemo da se Fo\u010da prvi put javlja kao trg i da se odnosi na srednjovjekovne naselje a kasnije i kao centar trgovine te da je \u0161ire podru\u010dje Fo\u010de, odnosno Gornjeg Podrinja 1373. godine do\u0161lo pod vlast tada\u0161njeg bosanskog bana Tvrtka. Tako\u0111er, iz autorovih istra\u017eivanja uvi\u0111amo da je Fo\u010da krajnje odredi\u0161te karavana koji su prenosili trgova\u010dke terete iz Dubrovnika u Bosnu. Ruta iz Dubrovnika je prolazila preko Trebinja, Tjenti\u0161ta do Ho\u010de a zasluge za razvoj trgovine pripadaju Dubrov\u010danima koji su poznati i kao majstori tekstilne struke te iskusni zlatari. Urbanu strukturu srednjovjekovne Fo\u010de karakterizirao je otvoreni trg te stambeni i privredni objekti. I\u0161\u010ditavanjem dijela koji se odnosi na srednjovjekovlje, uvi\u0111amo zna\u010daj postojanja kova\u010dkih radionica, razvijeno p\u010delarstvo, inteziviranje trgovine koje je ubrzalo razvoj sto\u010darstva te trgovanjem crvcem kao sredstvom za bojenje tkanina. Pored toga, glavni izvozni proizvodi Fo\u010de su bili ko\u017ea, vosak ali i vi\u0161kovi \u017eitarica i sto\u010darski proizvodi. Trgovina se obavljala putem karavanske slu\u017ebe. Iz Fo\u010de u Dubrovnik je stizala i roba koja se nije proizvodila u Fo\u010di, prije sevga metali i ruda: srebro, olovo, bakar i crvac. Roba koju su dubrov\u010dani dovozili u Fo\u010du bila je dubrova\u010dko sukno i fine tkanine iz Italije, kao i so, usoljena riba i ulje. Tako\u0111er, pratimo period vlasti pod vodstvom Hercega Stjepana Kosa\u010de sve do sredine 1465. godine kada Fo\u010da definitvno pada pod osmansku vlast. Nakon toga dolazi analiza transformacije srednjovjekovnog trgovi\u0161ta u osmansku kasabu koja je postala administrativni centar u narednom periodu. Nailazimo na podatke o prisustvu Osmanlija u Fo\u010di jo\u0161 1439. godine. <\/p>\n\n\n\n
Fo\u010da kao kadiluk Drina nosi naziv do 15. stolje\u0107a kada ga zamjenjuje naziv kadiluk Fo\u010da. Iz putopisa Evlije \u010celebije saznajemo da je kadija obavljao svoje poslove u mahkemi <\/em>u gradu Fo\u010di. Kao prvi kraji\u0161nik Hercegovine i namjesnik humski navodi se Ahmed vojvoda. Prvi put se spominje 1466. godine, me\u0111utim nije upravljao cijelom Humskom zemljom, nego samo jednom nahijom. Prema podacima iz deftera 1477. godine Fo\u010da (pazar Ho\u010da) je has hercegova\u010dkog sand\u017eakbega. Naselje se sastojalo od \u010detiri gradske mahale. Na samom po\u010detku 16. stolje\u0107a u Fo\u010di je podignuta Careva d\u017eamija (sultana Bajazida II). Tim \u010dinom Fo\u010da je u formalnom smislu stekla uvjete da stekne status kasabe koja se sastojala iz dva djela, zanatski trgova\u010dki dio \u0161to je urbani dio Fo\u010de dok je drugi dio predstavljala varo\u0161 \u010dije je stanovni\u0161tvo bilo orijentirano na poljuprivredu i sto\u010darstvo. Zanimljivi su izvori prema kojima su fo\u010danski trgovci postali toliko ekonomski mo\u0107ni da su mogli kreditirati dubrova\u010dke zanatlije daju\u0107i im sirovine na kredit. Iz autorovog istra\u017eivanja mo\u017eemo pratiti razvoj zemljoradnje, posebno uzgoj \u017eitarica jer je predstavljala osnovni prehrambreni artikal, vo\u0107arstva, sto\u010darstva, p\u010delarstva te izradu no\u017eeva od strane fo\u010danskih no\u017eara.<\/p>\n\n\n\n Sjedi\u0161te Hercegova\u010dkog sand\u017eakbega je 1576. godine premje\u0161teno u Taslid\u017eu (Pljevlja) gdje je sve ostalo do 1833. godine. Poznato je da je isti sand\u017eak bio u sastavu Rumelijskog ejaleta do 1580. a nakon toga u Bosanskom do 1833. godine. U sumarnom defteru iz 1530. godine u Fo\u010di je ve\u0107 tada ve\u0107insko muslimansko stanovni\u0161tvo kao i na podru\u010dju Fo\u010danskog kadiluka. Prema defteru iz 1585. godine u Fo\u010di je registrovano 18 stambenih mahala u kojima \u017eivi 556 doma\u0107instava od kojih 545 muslimanskih i 11 nemuslimanskih. Osim predstavnika osmanske vlasti u Fo\u010di nalazimo i osobe koje su nosile titulu kneza. Autor navodi da je to jasan pokazatelj da su Osmanlije i nakon zauzimanja ostavili dio lokalne organizacije koji su im pomogli u lak\u0161oj komunikaciji s lokalnim stanovni\u0161tvom te u provo\u0111enju njihove politi\u010dke volje.<\/p>\n\n\n\n Na proces \u0161irenja islama u Fo\u010di utjecala je op\u0107a dru\u0161tvena klima, organizovan pristup u promoviranju novih vrijednosti kroz djelovanje vakufskih objekata. Nijedna od zate\u010denih Crkvi nije bila na tom nivou organiziranosti niti povezanosti s obi\u010dnim narodom. Budu\u0107i da su sve d\u017eamije i drugi sakralni objekti u potpunosti uni\u0161teni u proteklom ratu, dio knjige koji govori o d\u017eamijama i mektebima, predstavlja sna\u017ean dokaz vi\u0161estoljetnog prisustva muslimanskog stanovni\u0161tva na ovim prostorima uklopljenih u fizionomiju orijentalno islamskog grada. Stoga su vrijedni podaci koji se odnose na Hamza begov mesd\u017eid koji ujedno predstavlja i najstariju fo\u010dansku d\u017eamiju, zatim Carevu d\u017eamiju (sultana Bajazida II) iz 16. stolje\u0107a, Atik Ali-pa\u0161inu d\u017eamiju i posebno detaljan opis d\u017eamije Hasana Balija \u2013 Alad\u017ee d\u017eamije koja je jedna od simbola Fo\u010de.<\/p>\n\n\n\n Pored navedenih, nalaze se informacije o Defterdar Memi\u0161ah begovoj i Osman efendijinoj d\u017eamiji kao i svim poznatim mesd\u017eidima i pet mekteba. Iz sa\u010duvane vakufname saznajemo da je Memi\u0161ah beg sagradio medresu 1569. godine. Prema tvrdnjama Evlije \u010celebije u Fo\u010di su u 17. stolje\u0107u postojale tri medrese dok prema podacima Hazima \u0160abanovi\u0107a krajem 16. stolje\u0107a djeluju najmanje \u010detiri medrese. Prema defteru iz 1530. godine u gradskoj zoni Fo\u010de postoje tri tekije dok Evlija \u010celebija 1664. godine navodi \u010dak osam tekija. Osim sakralnih, gra\u0111eni su i profani objekti poput javnih \u010desmi, hamama, hanova, mostova, du\u0107ana, mostova, \u0161kola, mekteba i sl. Va\u017eno je pomenuti Hamza begov vodovod, most na Drini i \u0106ehotini, karavan gdje su odsjedali putnici i trgovci, imareti za potrebe sirotinje i sl. Autor, tako\u0111er donosi pregled o pojedinim hercegova\u010dkim sand\u017eakbegovima koji su stolovali u Fo\u010di. Tako na primjer, saznajemo i porijeklo Predojevi\u0107a od kojih je u \u0161iroj literaturi poznat Hasan pa\u0161a Predojevi\u0107 koji dolazi na mjesto hercegova\u010dkog sand\u017eakbega. Posljednje poglavlje knjige je posve\u0107eno Fo\u010di u o\u010dima putopisaca iz kojeg uo\u010davamo da je zna\u010dajan broj stranih trgovaca i raznih diplomata proputovao sa Zapada od kojih su neki ostavili zapis o gradu.<\/p>\n\n\n\n Knjiga Fo\u010da sredi\u0161te Hercegova\u010dkog sand\u017eaka<\/em> zasigurno predstavlja va\u017eno djelo za izu\u010davanje ne samo Fo\u010de kao kasabe osmanskog perioda, ve\u0107 znatno \u0161ireg kraja u razli\u010ditim domenima \u017eivota i tada\u0161njim odnosima sa Dubrova\u010dkom republikom i drugim sand\u017eacima i ne dobiva na zna\u010daju samo kod ljudi tog kraja ma kojeg profila bili, ve\u0107 nam na realisti\u010dan na\u010din u globalnom smislu prikazuje i poku\u0161aje zatiranja svega onoga \u0161to predstavlja duh i identitet bo\u0161nja\u010dkog bi\u0107a. Na\u017ealost, ova knjiga nam na jedan indirektan na\u010din, pokazuje odre\u0111ene sli\u010dnosti sa sudbinom Andaluzije i fo\u010danskog kraja imaju uzimaju\u0107i u obzir na\u010din i metode skrnavljenja i progona autohtonog stanovni\u0161tva. Volja, inat i ljubav prema rodnom kraju u\u010dinili su da ipak do\u0111e do odre\u0111enih pomaka i da se dio orijentalno islamskih zdanja podigne u svom izvornom obliku i daje nam nadu za svijetlijom budu\u0107no\u0161\u0107u. Drugi i te\u017ei dio zadatka pada na dr\u017eavu Bosnu i Hercegovinu a odnosi se mehanizme zadr\u017eavanje povratnika na svojim vi\u0161evjekovnim ognji\u0161tima te se postavlja pitanje kako obezbjediti uslove za demograski oporavak navedenog kraja.<\/p>\n\n\n\n Knjiga autora Muamera Hod\u017ei\u0107a je poput prozora kojeg kada otvorite, ustvari otvarate i dobijate pogled na zlatno doba Fo\u010de pa s tog prozora \u010dujete i vidite zvuk \u010dar\u0161ije, pijace, kova\u010da, graju djece iz mekteba, misti\u010dnost tekija, \u017eubor Drine i \u0106ehotine, ezane sa d\u017eamija, karavanu trgovaca ali i gradsku sirotinju kako \u010dekaju pred imaretima a sve to za\u010du\u0111eno posmatraju strani hoda\u010di… zatvoriv\u0161i prozor, budu\u0107im generacijama ostaje ovo vrijedno svjedo\u010danstvo o nekom drugom, svijetlijom vremenu Fo\u010de, njenog kraja i Fo\u010daka. <\/p>\n\n\n\n Pi\u0161e: Amir D\u017eini\u0107, MA historije <\/p>\n\n\n\n <\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Uzimaju\u0107i u obzir tragediju Fo\u010de i fo\u010danskog kraja u periodu agresije na Bosnu i Hercegovinu od 1992. do 1995. godine kao i masovnim zlo\u010dinama za vrijeme Drugog svjetskog rata, knjiga autora Muamera Hod\u017ei\u0107a, objavljena u izdanju Orijentalnog instituta UNSA 2019. godine, dobiva jo\u0161 vi\u0161e na zna\u010daju budu\u0107i da su u istom periodu zatrta gotova sva […]<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":70,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[4],"tags":[],"class_list":["post-69","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-osmanistika"],"yoast_head":"\n