Autor: Dr. Sedad Be\u0161lija<\/p>\n
Povodom godi\u0161njice susreta sultana Mehmeda II i fra An\u0111ela Zvizdovi\u0107a na Milodra\u017eu<\/em><\/p>\n U drevnoj dr\u017eavi Bosni koja je stara preko 1.170 godina sva\u0161ta se izde\u0161avalo. Njena historija je slo\u017eena, slojevita i kompleksna. \u010cesto zanimljivija i egzoti\u010dnija vi\u0161e strancima negoli bosanskim sinovima i k\u0107erima. Nastala i tekla na znoju i krvi, smijehu i suzama, uspjesima i porazima gotovo podjednako.<\/p>\n Me\u0111utim, jedan doga\u0111aj prije 563 godine ostavio je dubok trag u pam\u0107enju bosanskog \u010dovjeka. To je bio susret osmanskog sultana Mehmeda II Fatiha i franjeva\u010dkog starje\u0161ina fra An\u0111ela Zvizdovi\u0107a ovdje u Milodra\u017eu.<\/p>\n Da bi se razumio historijski kontekst tog doga\u0111aja, ali i njegov zna\u010daj u povijesti treba se osvrnuti na to \u0161ta se to, posebno u kontekstu ljudskog odnosa prema drugom i druga\u010dijem identitetu, de\u0161avalo u Evropi i Bosni dva ili tri stolje\u0107a prije tog susreta dva velika \u010dovjeka. Rije\u010d je, dakle, o 12, 13, 14. i 15. stolje\u0107u tj. vremenu prije 500, 600 ili 700 godina prije nas.<\/p>\n Zapadnoevropski kontekst <\/strong><\/p>\n Na ostacima sukoba papstva i carstva u Evropi de\u0161ava se pojava vi\u0161e pape istovremeno, zapadni crkveni raskol i koncilijarizam tj. ideja o primatu op\u0107eg crkvenog sabora nad papom, Stogodi\u0161nji rat Engleske i Francuske, zadnja faza rekonkviste tj. \u0161pansko-portugalsko osvajanje muslimanske Andaluzije i zlo\u010dini nad muslimanima i jevrejima, husitski vjersko-politi\u010dki ratovi u \u010ce\u0161koj, kasnije sukob katolika i protestanata koji \u0107e biti djelimi\u010dno zaustavljen Mirom u Augsburgu 1555. godine kada u Evropi postaje dominantan princip \u010dija teritorija toga i vjera. Dominirao je ambijent nametanja svoje vizije vjere u \u0161irem procesu borbe za umove i du\u0161e. Kr\u0161\u0107anstvo je slu\u017eilo politi\u010dkoj vlasti kao zaklon za antikr\u0161\u0107ansku praksu. I jo\u0161 ne\u0161to. Evropom se \u0161irio strah i nevjerica od ne\u010dega novog, nepoznatog, stranog \u2013 istovremeno u njihovoj percepciji paganskog i barbarskog. To je bio islam odnosno Osmanska Dr\u017eava koja se \u0161irila.<\/p>\n Taj osje\u0107aj je posebno porastao nakon osmanskog osvajanja Konstantinopolisa tj. Istanbula 1453. godine. Deset godina prije nego je sultan Mehmed II Fatih (Osvaja\u010d) do\u0161ao u Bosnu i u Milodra\u017e 28. maja 1463. godine.<\/p>\n Bosanski kontekst<\/strong><\/p>\n Pojava doma\u0107e i samonikle Crkve bosanske i odnos prema njoj definirat \u0107e klju\u010dne vjerske i politi\u010dke procese u Bosni od 12. do 15. stolje\u0107a, sve do zvani\u010dnog uklju\u010divanja ovih prostora u novi osmanski sistem. Pripadnici Crkve bosanske, koji su sebe nazivali krstjanima, a narodu poznati bili kao bogumili, imali su posebno vjersko u\u010denje i nisu pripadali ni Isto\u010dnoj pravoslavnoj ni Zapadnoj katoli\u010dkoj crkvi.<\/p>\n Zbog toga su se na\u0161li u \u017eari\u0161tu borbi Istoka i Zapada za politi\u010dku prevlast nad Bosnom, ali i pod pritiskom stalnih poku\u0161aja prevjeravanja zbog \u010dega su pape u Bosnu poslale i misonarske redove dominikance i franjevce. Na koncu, bili su podvrgnuti i fizi\u010dkim progonima u kojima su, pored evropskih, u\u010destvovali i posljednji bosanski vladari. Za njih nije bilo zlatnih papinskih bula, a bili su i meta robljenja.<\/p>\n Me\u0111utim, i pored toga, u Bosni je vladala vjerska \u0161arolikost, te su pored slavenskog paganizma i Crkve bosanske, svoje mjesto uskoro na\u0161li i katoli\u010danstvo, pravoslavlje, a s dolaskom Osmanlija islam i jevrejstvo. Sve je bilo isprepleteno u Bosni, izme\u0111u bosanske, katoli\u010dke i pravoslavne vjere. Za razliku od Evrope, u Bosni nije vladao princip \u010dija teritorija toga i vjera. Kulin-ban je prihvatio dida Dragi\u010da, poglavara Crkve bosanske, ban Stjepan II Kotromani\u0107 je anga\u017eovao franjevca Peregrina Saksonca, prvog vikara Bosanske vikarije i bosanskog biskupa, u diplomatsku misiju Bosne i tako dalje.<\/p>\n Osmanski kontekst<\/strong><\/p>\n Bosna je Osmanlije do\u010dekala u stanju dru\u0161tveno-politi\u010dke i vjerske presije. Prije zvani\u010dnog osvajanja bosanske dr\u017eave odnosno pada bosanske krune kralja Stjepana Toma\u0161evi\u0107a, bosansko-osmanski odnosi trajali su punih 77 godina od 1386. godine. Kona\u010dni vojni pohod na Bosnu desio se u maju i junu 1463. godine pod vo\u0111stvom osmanskog sultana Mehmeda II Fatiha.<\/p>\n Ko je bio sultan Mehmed II? Sin sultana Murata II. U 21. godini \u017eivota osvojio je Konstantinopolis – Istanbul. Bio je to, od pojave islama, 16. po redu poku\u0161aj muslimana da zauzmu ovaj grad. Za 49 godina \u017eivota osvojio je Bizantijsko carstvo, Trapezuntsko carstvo, Anadoliju, Krim, Transilvaniju (danas srednja i sz Rumunija i Moldavija), Moreju tj. ju\u017enu Gr\u010dku, Albaniju, srpsku Despotovinu i Kraljevinu Bosnu. Njegove jedinice su pod vo\u0111stvom Gedik Ahmed-pa\u0161e kro\u010dile na tlo dana\u0161nje Italije (mjesto Otrantno) 1480. godine. Smrt ga je sprije\u010dila u osvajanju Rima. Govorio je 7 jezika (turski, gr\u010dki, hebrejski, arapski, perzijski, latinski i slavenski). Bio je in\u017eenjer arhitekture, li\u010dno je napravio fizi\u010dke i matemati\u010dke prora\u010dune za jednu od \u010detiri haubice (\u0160ahi top) koje su probile zidine Konstantinopola. Volio je knji\u017eevnost i umjetnost. Pod pseudonimom \u201eAvni\u201c iza sebe je ostavio Divan \u2013 zbirku pjesama. Unaprijedio je dr\u017eavni sistem \u2013 kodificirao brojne zakone. U dr\u017eavi kojom je vladao 30 godina izgra\u0111eno je oko 500 objekata razli\u010dite namjene.<\/p>\n Osmanski sultan Mehmed II, dolaskom u Bosnu i osvajanjem ovih prostora, izme\u0111u ostalog, nai\u0161ao je na pripadnike nemuslimanskih zajednica poput pripadnika bosanskog franjeva\u010dkog reda predvo\u0111enih fra An\u0111elom Zvizdovi\u0107em.<\/p>\n Budu\u0107i da je Osmanska Dr\u017eava bila dr\u017eava \u010diji je pravni sistem u prvom redu bio zasnovan na \u0161erijatskom pravu, ona je svoj odnos prema pripadnicima nemuslimanskih zajednica zasnivala na identi\u010dnoj paradigmi na kojoj je on bio zasnovan u ranijim islamskim dr\u017eavno-pravnim okvirima po\u010dev\u0161i od dr\u017eave koju je uspostavio Poslanik islama Muhammed, a.s. kroz Medinski ustav iz 7. stolje\u0107a. Tada je na temelju pluralizma formirano jedno politi\u010dko dru\u0161tvo \u010dime je sprije\u010deno me\u0111usobno ubijanje i progon zbog razli\u010dite vjerske, etni\u010dke, socijalne ili druge pripadnosti. Muslimani i nemuslimani \u2013 jevreji, kr\u0161\u0107ani pa i mnogobo\u0161ci \u2013 tretirani su kao jedna zajednica. Prvobitna medinska zajednica bila je federacija autonomnih vjerskih zajednica, pri \u010demu je svaka od njih posjedovala vlastite vjerske, dru\u0161tvene, politi\u010dke i ekonomske institucije. Stoga je njen ustav bio dovoljno \u0161irok da bi osigurao modalitet u kojem sve zajednice mogu \u017eivjeti u miru i su\u017eivljenju uz me\u0111usobno po\u0161tovanje.<\/p>\n Takva doktrina se odra\u017eavala u razli\u010ditim vrstama pravnih dokumenata koji su nastali s ciljem reguliranja odnosa izme\u0111u dr\u017eave i nemuslimana. U takve dokumente ubrajaju se i tzv. ahdname. Ahdnama je u temelju dr\u017eavno-pravni dokument razli\u010ditog sadr\u017eaja, a mogla je biti \u010desto i me\u0111unarodnog karaktera. Obuhvatala je pravne, vjerske, politi\u010dke i ekonomske povlastice onima na koje se odnosila. U tom kontekstu nalaze se i povlastice iz domena vjere koje su dodjeljivane nemuslimanskim zajednicama.<\/p>\n U Bosni su izdate najmanje dvije ahdname. Jedna je izdata franjevcima Srebrenice, a druga mnogo poznatija franjevcima fojni\u010dkog samostana. Ona je garantirala li\u010dnu slobodu, slobodu vjerskog organiziranja, vjersku slobodu, slobodu boravka i kretanja, sigurnost \u017eivota i imetka, slobodu dolaska misionara sa strane, slobodu propovijedanja i \u0161irenja svoje vjere i uvjerenja. Jedina stvar koja se zauzvrat tra\u017eila bila je lojalnost dr\u017eavi i nepodizanje ustanka.<\/p>\n Bosanski franjevci bili su jedini predstavnici Katoli\u010dke crkve sa zakonski reguliranim polo\u017eajem u osmanskoj Bosni. Oni su shvatili politi\u010dku stvarnost i to da \u0107e Osmanlije u Bosni jo\u0161 dugo ostati. Ahdnama je zna\u010dila da franjevci, a preko njih i katolici op\u0107enito, mogu ispovijedati svoju vjeru.<\/p>\n Gledano iz \u0161ire historijske perpektive islamskih dr\u017eava, ahdnama je rezultat \u017eivotne filozofije, vjerskog svjetonazora i doktrine, ali i politi\u010dke strategije. To je bila politika zadr\u017eavanja nemuslimana u svojoj dr\u017eavi, a ne politika progona i iskorjenjivanja \u201cdrugog\u201d. Radilo se o umije\u0107u izgradnje i vo\u0111enja dr\u017eave u kojoj \u0107e biti mjesta i za druge svjetonazore. Jednostavno, muslimanski vladari se u odnosu na druge nisu smatrali odabranima i vi\u0161om vrstom kojoj ostali trebaju slu\u017eiti.<\/p>\n Sultanov akt rezultat je islamskog stava i vi\u0161estoljetne prakse o polo\u017eaju nemuslimana u islamskoj dr\u017eavi. Osmansko upravljanje podanicima, a posebno nemuslimanima, polazilo je od temeljnog islamskog na\u010dela da u \u201cvjeru nema prisile\u201d. Prevjeravanje je zabranjeno, rasprave sa sljedbenicima drugih vjera vode se na \u201cmudar i pametan\u201d na\u010din, a posljedice tih rasprava prepu\u0161taju se Bo\u017eijoj volji.<\/p>\n Dakle, tokom historije, islamske dr\u017eave su generalno iznalazile pozitivna rje\u0161enja o pitanju su\u017eivljenja razli\u010ditih identiteta, bez intervencije u identitet \u201cdrugoga\u201d. Tako\u0111er, ponekad se de\u0161avalo da se iz ovih ili onih razloga dogode incidentne situacije koje su odudarale od op\u0107e prakse. No, one nisu imale karakter generalnog. I pored odre\u0111enih \u201cograni\u010denja slobode\u201d za nemuslimane u Osmanskoj Dr\u017eavi koje u jednom svom radu navodi fra Marko Or\u0161oli\u0107, ipak, nakon toga pi\u0161e: \u201cAli se i pored toga mo\u017ee re\u0107i da je Turska bila, posebno na Balkanu, tolerantnija nego ostale kr\u0161\u0107anske zemlje tog vremena. Toj toleranciji doprinijele su svakako spomenute ahdname.\u201c<\/p>\n Dolaskom osmanskog sistema u Bosnu, uz proces \u0161irenja islama, kr\u0161\u0107anske i druge sljedbe nisu bile ugro\u017eene i na koncu nestale kao \u0161to je to bio slu\u010daj sa Crkvom bosanskom ne\u0161to ranije, ve\u0107 su u novom sistemu nastavile svoje postojanje i razvoj kroz naredna stolje\u0107a.<\/p>\n Na koncu, sultan Mehmed II Fatih je u odnosu prema \u201cdrugima\u201d i \u201cdruga\u010dijima\u201d ustvari, samo o\u017eivio i povratio praksu \u201cDobrih Bo\u0161njana\u201d koja je krasila Kulina bana i mnoge druge srednjovjekovne bosanske vladare i velika\u0161e, ali koja se usljed utjecaja vanjskih faktora vremenom bila izgubila, posebno od po\u010detka 15. stolje\u0107a.<\/p>\n \u0160ta to pi\u0161e u ahdnami?<\/strong><\/p>\n \u201eJa sultan Mehmed-han, dajem na znanje cijelom svijetu, kako prostom puku, tako i odli\u010dnijim, da su posjednici toga sultanskog fermana, bosanski franjevci, na\u0161li veliku pa\u017enju, te zapovijedam: Neka niko ne smeta i ne uznemiruje spomenute ni njihove crkve! Neka (mirno) stanuju u mom carstvu. A oni koji su izbjegli neka budu slobodni i sigurni. Neka se povrate i neka se bez straha u zemljama moga carstva nastane u svojim samostanima. Ni moje Visoko veli\u010danstvo, ni moji veziri, ni moji slu\u017ebenici, ni moji podanici, niti iko od stanovnika moga carstva neka ih ne vrije\u0111a i ne uznemiruje, ni njih ni njihov \u017eivot, ni njihov imetak, ni njihove bogomolje. Dozvoljava im se iz tu\u0111ine dovoditi ljude \u2013 sve\u0107enike, u moju zemlju. Stoga spomenutim izdajem uzvi\u0161enu povelju u kojoj im posve\u0107ujem svoju brigu i pa\u017enju, te se kunem te\u0161kom zakletvom: Tako mi Stvoritelja zemlje i nebesa, Koji hrani sva stvorenja, i tako mi sedam mushafa, i tako mi na\u0161ega velikog Bo\u017eijeg poslanika Muhammeda i 124.000 pejgambera, i tako mi sablje, koju pa\u0161em, niko ne smije prekr\u0161iti ovo \u0161to je napisano, dok oni budu pokorni mojoj slu\u017ebi i vjerni mojoj zapovijesti. Pisano 28. maja 1463. godine u Milodra\u017eu polju, nadomak Fojnici.\u201c<\/p>\n Preci nekada i mi danas<\/strong><\/p>\n Na kraju, kakvu poruku dana\u0161nje generacije mogu uzeti iz susreta osmanskog sultana i franjeva\u010dkog prvaka ovdje u srcu Bosne prije 563 godine?<\/p>\n \u017divimo u postnormalnom i genocidnom svijetu. Jedina razlika izme\u0111u srebreni\u010dkog genocida \u010diju 31. godi\u0161njicu obilje\u017eavamo ove godine i palestinskog genocida kojem svjedo\u010dimo danas je ta \u0161to su ljudske zvijeri koje sebe smatraju \u201enebeskim bi\u0107ima\u201c srebreni\u010dkoj majci ubili \u0161estero, a palestinskoj majci devetero djece u istom danu. Me\u0111unarodna floskula \u201eNikad vi\u0161e!\u201c ostala je samo floskula, \u0161uplja pri\u010da.<\/p>\n Savremeni \u010dovjek 21. stolje\u0107a iz svoje pozicije tobo\u017enje civilizacijske superiornosti \u010desto s omalova\u017eavanjem spominje taj mra\u010dni srednji vijek. Me\u0111utim, kamo sre\u0107e da danas \u017eive ljude poput sultana Mehmeda II Fatiha i fra An\u0111ela Zvizdovi\u0107a koji razumiju svoje vrijeme, po\u0161tuju drugoga i druga\u010dijega i zajedno grade budu\u0107nost za nove generacije. Kamo sre\u0107e da danas u me\u0111unarodnom pravnom poretku na terenu vladaju principi palestinske, srebreni\u010dke ili fojni\u010dke ahdname. Upaljenom svije\u0107om ili fenjerom po danjskoj svjetlosti ih ne mo\u017eemo na\u0107i. Toliko o njima nekada i nama danas.<\/p>\n <\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Autor: Dr. Sedad Be\u0161lija Povodom godi\u0161njice susreta sultana Mehmeda II i fra An\u0111ela Zvizdovi\u0107a na Milodra\u017eu U drevnoj dr\u017eavi Bosni koja je stara preko 1.170 godina sva\u0161ta se izde\u0161avalo. Njena historija je slo\u017eena, slojevita i kompleksna. \u010cesto zanimljivija i egzoti\u010dnija vi\u0161e strancima negoli bosanskim sinovima i k\u0107erima. Nastala i tekla na znoju i krvi, smijehu […]<\/p>\n","protected":false},"author":2,"featured_media":866,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[7,4],"tags":[],"class_list":["post-865","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-novosti","category-osmanistika"],"yoast_head":"\n