Osmanskim osvajanjem Bosne 1463. godine, prostor na\u0161e domovine postao je dio velikog dr\u017eavnog sistema koji je sa sobom donio mnoge novine. Taj novi sistem i poredak u\u010dvr\u0161\u0107ivan je u narednim decenijama. Osmanska pobjeda na Moha\u010du 1526. godine definitivno je ”ovjerila” Balkan kao prostor u kojem neprikosnoveno vlada osmanska kultura i civilizacija.<\/p>\n\n\n\n
Stabilizacija osmanske vlasti u prvoj polovini XVI stolje\u0107a, pogodovala je ekonomiji i urbanom razvoju. To je bilo vrijeme Gazi Husrev-bega (bosanski sand\u017eakbeg u periodu 1521-1541.) koji je svojim graditeljskim poduhvatima i hajratima od Sarajeva napravio veliki \u0161eher. Do kraja XVI stolje\u0107a razvijaju se Mostar, Fo\u010da, Novi Pazar, Banja Luka, Pljevlja i druga mjesta. Li\u010dnosti koje su obavljale va\u017ene funkcije u Osmanskom carstvu, a koje su bile porijeklom sa ovih prostora: Rustem-pa\u0161a Opukovi\u0107, Mehmed-pa\u0161a Sokolovi\u0107, Mehmed-beg Kara\u0111oz, Ferhad-pa\u0161a Sokolovi\u0107 i mnogi drugi, svojim hajratima i vakufima oblikovali su bosanske \u010dar\u0161ije.<\/p>\n\n\n\n
Proces \u0161irenja islama, urbanizacija, te ekonomski procvat, i\u0161li su zajedno. Da bi neko mjesto dobilo status kasabe moralo je da ima d\u017eamiju u kojoj se obavlja d\u017euma namaz, te jedan dan u hefti koji bi bio pazarni. Prvi uvjet- d\u017euma namaz, ozna\u010davao je da u tom mjestu ima dovoljno muslimana, a drugi uvjet- pazarni dan, da postoji ekonomski potencijal koji mo\u017ee skupiti dovoljno trgovaca i mu\u0161terija.<\/p>\n\n\n\n
Po gradovima i va\u017enim putnim komunikacijama grade se mnogi hanovi i karavansaraji u kojima su odsijedali trgovci i putnici. Razlika izme\u0111u hana i karavansaraja bila je u tome \u0161to se u hanu pla\u0107alo spavanje, dok je u karavansaraju bilo besplatno ali se za hranu morao brinuti sam putnik. Pored hanova i karavansaraja, postojale su i musafirhane i konaci. Musafirhane su bile dobrotvorne ustanove koje su odr\u017eavane sredstvima vakufa. U njima su putnici nalazili konak i hranu potpuno besplatno tri dana. Konaci su bile manje ku\u0107e koje su podizane po mahalama i selima gdje nije bilo hanova, kao preno\u0107i\u0161te za putnike koji su prolazili. Za ishranu putnika i odr\u017eavanje konaka brinuli su se lokalni mje\u0161tani.<\/p>\n\n\n\n
Postojali su i posebni trgova\u010dki hanovi u kojima su odsijedali isklju\u010divo trgovci sa svojom robom. Ti trgova\u010dki hanovi postojali su u gotovo svakom ve\u0107em mjestu. Trgovci na veliko- tzv. toptand\u017eije<\/em>, svoju robu dovozili su u te hanove, gdje su ih prodavali lokalnim trgovcima- perakended\u017eijama<\/em> koji su artikle prodavali lokalnom stanovni\u0161tvu. Tr\u017ei\u0161nu inspekciju vr\u0161io je nadle\u017eni kadija, koji je vodio ra\u010duna o cijenama robe, te strogo pazio da se iz odre\u0111enog mjesta izveze samo vi\u0161ak robe, nakon \u0161to se zadovolje potrebe lokalnog stanovni\u0161tva.<\/p>\n\n\n\n Hanovi su imali velike magaze u kojima se \u010duvala i skladi\u0161tila trgova\u010dka roba. Postojale su i posebene magaze otporne na vatru koje su nazivane ate\u0161teremin<\/em> (pravilno ate\u0161ten emin- sigurne od vatre). Prema opisu na\u0161eg velikog histori\u010dara rahmetli Hamdije Kre\u0161evljakovi\u0107a, ate\u0161teremin <\/em>magaza postojala je i u \u010duvenom Mori\u0107a hanu, sagra\u0111enom u XVII stolje\u0107u: “Kameni zid magaze Mori\u0107a hana bio je debljine 70-80 cm. Stropovi su bili osigurani od vatre na na\u010din da je preko dizme (hrastovih greda) stavljan tanki izolacioni sloj ka\u0161e vapna i konjskih fekalija, a preko njega dva-tri sloja \u010derpi\u0107a u mortu (vezni materijal koji se stvara mije\u0161anjem cementa ili razne vrste vapna, vode i agregata\/pijeska.) sa ve\u0107im dijelom vapna. Preko \u010derpi\u0107a dolazio je debeli sloj ilova\u010de na koji dolazi nasip i na kraju drveni pod prostorija na spratu. Konstrukcija stropa izme\u0111u dizme i poda bila je debljine 120 cm”. Ovakve manje magaze gra\u0111ene su i uz du\u0107ane na \u010dar\u0161iji. Bile su toliko pouzdane da su znale odolijevati po\u017earu i kad bi izgorio ostatak zgrade.<\/p>\n\n\n\n Centri trgovine u bosanskim \u010dar\u0161ijama osmanskog perioda bili su bezistani. U njih se slijevala trgova\u010dka roba sa svih strana svijeta. Do polovine XVII stolje\u0107a, u Sarajevu bila tri bezistana. Jedan je podigao Mehmed-beg, sin, Isa-bega Ishakovi\u0107a krajem XV ili po\u010detkom XVI stolje\u0107a. Nakon \u0161to je stradao u po\u017earu 1842. godine nije vi\u0161e obnavljan. Na njegovom mjestu kasnije je sagra\u0111eno oko 60 du\u0107ana. Drugi bezistan je podigao bosanski sand\u017eakbeg Gazi Husrev-beg, a tre\u0107i- veliki vezir Rustem-pa\u0161a Opukovi\u0107. Oba bezistana su podignuta do sredine XVI stolje\u0107a. U XVII stolje\u0107u postojao je i bezistan u Banja Luci, koji je sagra\u0111en poslije 1587. godine. Pripadao je vakufu Ferhat-pa\u0161e Sokolovi\u0107a. Izgleda da je uni\u0161ten u Be\u010dkom ratu (1683-1699.) tokom jedne provale austrijske vojske u Banja Luku tokom 1690. godine.<\/p>\n\n\n\n Veliki putopisac Evlija \u010celebija koji je prolazio kroz Bosnu \u0161esdesetih godina XVII stolje\u0107a, dao je vrijedne podatke o privrednim kapacitetima bosanskih gradova. Prema njegovim podacima u Sarajevu su tada postojala 23 hana, a u \u010dar\u0161iji je bilo 1080 du\u0107ana. U Vi\u0161egradu je postojao veliki han i 300 du\u0107ana koji su bili vakuf Mehmed-pa\u0161e Sokolovi\u0107a, a u Banja Luci je bilo 300 du\u0107ana i bezistan Ferhat-pa\u0161e Sokolovi\u0107a. Novi Pazar je imao \u0161est hanova, od kojih je jedan slu\u017eio i kao bezistan u kojem se mogla kupiti indijska, arapska i perzijska roba. U pazarskoj \u010dar\u0161iji bilo je preko 1000 du\u0107ana. U fo\u010danskoj \u010dar\u0161iji je bilo 540, a u Mostaru 350 du\u0107ana.<\/p>\n\n\n\n Osmanski privredni sistem funkcionisao je na na\u010din da je svaka sredina ili u\u017ea regija ve\u0107im dijelom svojih privrednih kapaciteta mogla funkcionisati \u0161to samostalnije u ekonomskom smislu. Sto\u010dari jednog kraja su opskrbljivali mesom i mlijekom lokalno stanovni\u0161tvo, a na sli\u010dan na\u010din je funkcionisala i poljoprivreda. Mesari su proizvodnju mesa prilago\u0111avali lokalnim potrebama, od njih su ko\u017eu kupovali tabaci koji su je obra\u0111ivali, loj je prodavan mumd\u017eijama koji su se bavili proizvodnjom svije\u0107a itd. Vi\u0161ak proizvoda, nakon \u0161to su zadovoljene lokalne potrebe, mogao se izvoziti u druge sredine.<\/p>\n\n\n\n U Bosanski ejalet koji je bio va\u017ena strate\u0161ka ta\u010dka izme\u0111u Istoka i Zapada, dolazila je trgova\u010dka roba sa svih strana svijeta- iz Perzije, Arabije, Indije, Poljske, \u010ce\u0161ke, Burse, Istanbula, Kaira, Venecije, Dubrovnika, Londona. Putopisci koji su u tom periodu prolazili kroz Sarajevo i druga mjesta, svjedo\u010dili su o bogatstvu i raznolikosti trgova\u010dke ponude. Sarajevo je tokom XVI i XVII stolje\u0107a pro\u017eivljavalo svoje zlatno doba. U njemu se razvilo oko osamdeset razli\u010ditih zanata, koji su se bavili proizvodnjom i preradom razli\u010ditih artikala i sirovina. Spli\u0107anin Atanasije Grgi\u010devi\u0107 1628. godine podnio je izvje\u0161taj austrijskom caru Ferdinandu II o svom putovanju po Bosni. Napisao je da u Sarajevu ima toliko mo\u0107nih trgovaca, koji osim robe imaju gotovine i po 300 000 dukata, jer sva roba koja iz Osmanskog carstva ide za luku Split i koja dolazi iz Splita prolazi kroz Sarajevo.<\/p>\n\n\n\n Slikovit opis Sarajeva dao je i Robert Stenhopes na osnovu svjedo\u010denja plemi\u0107a Henrika Blanta koji je 1634. godine boravio u Sarajevu. Izme\u0111u ostalog zapisao je da se u ko\u017earskoj ulici- Sara\u010dima, mo\u017ee vidjeti divna roba od raznobojne ko\u017ee i prekrasna konjska oprema. Hvalio je trgovine sa krznom i du\u0107ane prepune zlatnog nakita, te predmete od srebra koji nimalo ne zaostaju za venecijanskim radovima te vrste. U trgovinama tekstilom vidio je engleske \u010dohe i skupocjene \u0161panske i venecijanske kadife.<\/p>\n\n\n\n Obzirom da je prostor Bosne i Hercegovine bio grani\u010dni pojas Osmanskog carstva, na njemu su se ukr\u0161tavali ekonomski interesi ne samo osmanskih trgovaca, nego i trgovaca iz susjednih zemalja, najvi\u0161e iz Mleta\u010dke i Dubrova\u010dke republike. Tokom cijele osmanske vladavine u Bosni i Hercegovini, dubrova\u010dki i mleta\u010dki trgovci su dolazili da trguju na prostore Bosanskog ejaleta. U periodu stabilizacije osmanske vlasti tokom XV i XVI stolje\u0107a, ti strani trgovci bili su va\u017ena veza stanovnika Bosne sa ostalim evropskim zemljama. Preko dubrova\u010dkih i mleta\u010dkih trgovaca, na prostore Bosne i Hercegovine dolazila je roba iz evropskih zemalja, a njihovim posredstvom iz Bosne su odlazili razni artikli iz svih krajeva Osmanskog carstva.Iz Bosne se najvi\u0161e izvozila prera\u0111ena ko\u017ea, te razni ko\u017eni proizvodi: obu\u0107a, konjska oprema, vosak, \u0107ebad. Izvo\u017eeni su i p\u0161enica, stoka, vuna. Uvozile su se tkanine, kahva, duhan, so, \u0161e\u0107er, masline, riba itd.<\/p>\n\n\n\n Do Dubrovnika, Splita, Zadra, Dra\u010da i drugih jadranskih luka, odakle je i\u0161la dalje po svijetu, trgova\u010dka roba je transportovana karavanama, koje su znale brojati i po 300 konja natovarenih raznim trgova\u010dkim artiklima. Interesantno da su u Osmanskom carstvu postojali propisi koji su ograni\u010davali te\u017einu tovara kojeg je mogao nositi jedan konj na 120 oka (oko 150 kg). U izvornim dokumentima prve polovine XVII stolje\u0107a, stoji podatak da su se dubrova\u010dki trgovci \u017ealili Porti zbog te zakonske odredbe, jer su njihovi konji nosili tovare te\u017ee od 120 oka pa su imali problema na osmanskim carinama.<\/p>\n\n\n\n Ja\u010danjem doma\u0107ih trgovaca u Bosni, krajem XVI i po\u010detkom XVII stolje\u0107a, strani trgovci postali su nepo\u017eeljna konkurencija \u010diji je uticaj trebalo minimizirati. To ja\u010danje bosanskih trgovaca posebno je pogodilo dubrova\u010dke trgovce koji su imali poseban status i mnoge olak\u0161ice u trgovini po Osmanskom carstvu. Doma\u0107i trgovci iz Bosanskog ejaleta polahko preuzimaju trgovinu od dubrova\u010dkih i mleta\u010dkih trgovaca, ali strani trgovci i dalje ostaju va\u017ean faktor u trgovini Bosne. Javljaju se i partnerstva izme\u0111u bosanskih, dubrova\u010dkih i mleta\u010dkih trgovaca, te njihova zajedni\u010dka poslovna putovanja u inostranstvo. <\/p>\n\n\n\n Bosanski trgovci su najvi\u0161e dubrova\u010dkim i mleta\u010dkim brodovima putovali po evropskim trgova\u010dkim sredi\u0161tima: Ankoni, Veneciji, Messini, Barletti, Rekanatu, Senigaliji, Lan\u010danu. Bosanski trgovci su putovali i brodovima drugih zemalja: Ankone, Francuske, \u0110enove, Messine. Trgovina sa Ankonom posebno je oja\u010dala nakon po\u010detka Kandijskog rata 1645. godine, kada su mleta\u010dke luke na jadranskoj obali bile zatvorene.<\/p>\n\n\n\n Zbog vi\u0161estoljetnih veza izme\u0111u Bosne i Dubrovnika, posebno su bili intenzivni poslovni odnosi izme\u0111u bosanskih i dubrova\u010dkih trgovaca. Bosanski i dubrova\u010dki trgovci zajedno su nabavljali robu u inostranstvu i odlazili na sajmove. Godine 1611. dubrova\u010dki ko\u017eari ugovorili su sa ko\u017earima iz Sarajeva i Banja Luke da zajedno nabave ko\u017ee iz Apulije. Nabavke ko\u017ee preko Dubrovnika bilo je i 1612. godine, kada je predstavnik sarajevskih trgovaca i\u0161ao da nabavi ko\u017eu u Fo\u0111i i No\u010deri. Bilo je i problema, pa su neki bosanski trgovci uhva\u0107eni i optu\u017eeni da su osmanski \u0161pijuni, ali su se nekako spasili. Tih godina bosanski i dubrova\u010dki ko\u017eari i\u0161li su zajedno i na sajam u Lan\u010dano.<\/p>\n\n\n\n Bosanski trgovci imali su svoje stalne trgova\u010dke predstavnike u Ankoni i Veneciji. Oni su uglavnom bili katolici porijeklom iz Bosne koji su u tim gradovima bili stalno nastanjeni, ili su tamo odlazili na odre\u0111eni vremenski period.Me\u0111u njima je bio Matija Andri\u0107, koji je 1607. godine bio poznat kao \u2018\u2019Bosanac iz Mletaka\u2019\u2019. Bosanski trgovci jevreji, tako\u0111er su imali svoje predstavnike i trgova\u010dke partnere po evropskim gradovima.<\/p>\n\n\n\n Tokom cijelog osmanskog perioda, u trgovini Bosne bili su zastupljeni trgovci svih vjera- muslimani, katolici, pravoslavci, jevreji. Svi oni putovali su po evropskim zemljama i trgovali sa tamo\u0161njim trgovcima. Ni tada, kao i danas, kapital i interes nisu poznavali granice dr\u017eava i civilizacija. Osmansko carstvo tokom svoga postojanja vodilo je mnoge ratove sa evropskim zemljama, ali svaki put poslije potpisivanja mira, obostrani interes tjerao je zara\u0107ene strane na \u0161to br\u017ee uspostavljanje privredne saradnje.<\/p>\n\n\n\n Mr. sc. Fuad Ohranovi\u0107<\/p>\n\n\n\n (Tekst objavljen u \u201cBeharu\u201d br. 123\/124, 32-34 str., KDBH Preporod, Zagreb, 2015.)<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Osmanskim osvajanjem Bosne 1463. godine, prostor na\u0161e domovine postao je dio velikog dr\u017eavnog sistema koji je sa sobom donio mnoge novine. Taj novi sistem i poredak u\u010dvr\u0161\u0107ivan je u narednim decenijama. Osmanska pobjeda na Moha\u010du 1526. godine definitivno je ”ovjerila” Balkan kao prostor u kojem neprikosnoveno vlada osmanska kultura i civilizacija. Stabilizacija osmanske vlasti u […]<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":89,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[4],"tags":[],"class_list":["post-98","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-osmanistika"],"yoast_head":"\n